Propovjedi o važnim temama od Vlč. Paul C. Jonga

<Djela 8:14-24>
«Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše tamo Petra i Ivana. Kad oni siđoše Samarijancima, pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada Petar i Ivan položiše na njih ruke, i oni primiše Duha Svetoga. Kad Šimun vidje da se Duh Sveti daje polaganjem apostolskih ruku, ponudi im novca: ‘Dajte i meni – reče on – tu vlast da onaj na koga položim ruku primi Duha Svetoga.’ ‘Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom – odvrati mu Petar – jer si vjerovao da dar Božji možeš steći novcem! Ti nemaš ni dijela ni prava na ovo, jer «srce tvoje nije pravo» pred Bogom. Zato se odvrati od te svoje zloće i moli Gospodina da bi ti oprostio tu namisao srca tvoga. Jer vidim da si «otrovna žuč» i «bezbožni okovi».’ ‘Molite radije vi za mene Gospodina – odvrati Šimun – da me ne snađe ništa od onoga što rekoste!’»

S obzirom na glavni odlomak, želim vam iznijeti poruku u vezi mogućnosti «da se punina Duha Svetoga primi vlastitim naporima». Apostoli iz vremena rane crkve primili su snagu od Boga, nakon čega ih je razaslao na razna mjesta. U Djelima je zabilježeno nekoliko nadnaravnih događaja, od kojih je jedan spuštanje Duha Svetog na vjernike nakon što su apostoli položili svoje ruke na njihove glave. U Bibliji piše da su Duha Svetoga primili oni koji su već vjerovali u Isusa nakon što su apostoli položili svoje ruke na njih.

Kako su to oni primili Duha Svetoga polaganjem ruku? U ono vrijeme Božje riječi su još bile u procesu zapisivanja i taj posao nije bio dovršen, tako da je Bog apostolima dao posebne moći kako bi obavljali njegovu misiju. On je bio uz apostole i po njima je činio mnoga čudesa. Bilo je to posebno vrijeme u kojemu je Bog činio čudesa koja su bila vidljiva golim okom kako bi ljudi povjerovali da je Isus Krist Božji Sin i spasitelj. Postojala je potreba da Bog zajedno sa apostolima moćno demonstrira djelovanje Duha Svetog kako bi dokazao da je Isus Krist Bog te da je Božji Sin, spasitelj. Da Sveti Duh u vrijeme rane crkve nije činio čuda, nitko ne bi vjerovao da je Isus spasitelj.

Međutim, danas nije neophodno da Duha Svetog primimo putem vidljivih čudesa, jer Biblija je dovršena. Stoga se punina Duha Svetog sada nalazi u vjeri. Drugim riječima, u vjeri u evanđelje istine. Bog puninu Duha Svetog daje onima koji pred Bogom posjeduju vjeru u evanđelje istine. Punina Duha Svetog rezervirana je za one koji vjeruju Božjim riječima, jer ostvarena je Isusovim dolaskom na ovaj svijet te njegovim krštenjem i prolivenom krvlju.

Danas mnogi pastori uče vjernike da su vidljiva čudesa znakovi punine Duha Svetoga. Zatim vode vjernike da na takav način prime Duha Svetoga. Zavode ljude učeći ih krivo, npr. da je govor u jezicima znak dolaska Duha Svetog. Ovi pastori smatraju da su apostoli koji čine velika čudesa, te privlače pažnju religijskih fanatika koji Boga žele iskusiti svojim emocijama.

Ovaj fanatizam se proširio na kršćane diljem svijeta, te mnogi od njih slijede svoja uvjerenja i nadnaravnim putem primaju zle duhove. Čak i danas postoje ljudi koji su bili pod utjecajem religijskog fanatizma i smatraju da mogu prouzročiti da drugi prime Duha Svetog polaganjem ruku.

Međutim, zavedeni kao Šimun, poput vračara su iz našeg odlomka. Zatrovani su samozadovoljstvom i materijalnom pohlepom, a njihova djela među ljudima uzrokuju samo zbunjenost. To lažno naučavanje zavodi sa pravog puta za primanje punine Duha Svetoga pred Bogom.

Čak i danas mnogi lažni proroci čine Sotonin posao putem zavodljivih religijskih praksi, pretvarajući se da čine posao Duha Svetog. Pravi kršćani moraju prionuti uz Božju Riječ, spoznaja koje je jedini put za primanje punine Svetog Duha. Tzv. Pentekostalisti, koji veliki naglasak stavljaju na fizičko iskustvo Svetog Duha, trebali bi odbaciti svoja apsurdna uvjerenja, vratiti se na Božje riječi i vjerovati u istinu, koja će ih zasigurno dovesti do punine Duha Svetoga.

Šimun je bio poznati vračar u onovremenoj Samariji. Nakon što je vidio da ljudi dobivaju Svetog Duha posredstvom Isusovih učenika, poželio je kupiti Svetog Duha novcem. Ljudi s takvom vjerom neizbježno postaju robovi Sotone, koji ih upotrebljava za svoju svrhu. Šimun je želio primiti Svetog Duha ali njegova želja je bila puka pohlepa. Možemo vidjeti da takva vjera nije vjera pomoću koje možemo primiti Duha.

Šimun je pokušao kupiti Svetog Duha novcem sebično žudeći za vlastitom moći. Radi toga ga je Petar, Božji sluga, oštro ukorio. Iako nam je rečeno da je Šimun vjerovao u Isusa, on nije čovjek koji je primio Duha Svetoga putem otpuštanja grijeha. Drugim riječima, smatrao je da može primiti puninu Duha Svetog dajući Bogu svjetovne stvari.

Iako je izvana izgledao kao vjernik u Isusa, njegove intimne, unutarnje misli bile su nepovezane sa Isusovim riječima. Bio je opterećen materijalnom pohlepom. Petar, koji je poznavao Šimunove misli, ukorio ga je zbog pokušaja da kupi Svetog Duha novcem, jer Sveti Duh je Božji dar. Rekao je Šimunu da će propasti zajedno sa svojim novcem.

Danas lažni proroci opsjednuti zlim duhovima nastoje zavarati ljude i navesti ih na mišljenje kako su sva čudesa djelo Duha Svetoga. Često možemo vidjeti ljude koji se dive takvoj moći i neumorno mole ne bi li primili Svetog Duha. Međutim, morali bismo imati na umu da nitko ne može primiti Svetog Duha molitvama proisteklima iz svjetovne požude.

Postoje li možda i u vašoj blizini karizmatici? Trebali biste se čuvati takvih ljudi. Pristupaju drugima u fanatičnoj vjeri. Govore kako mogu istjerivati demone, čak i učiniti to da ljudi prime Duha Svetog putem njihovog polaganja ruku. Međutim, snaga koju oni posjeduju ne potječe od Duha Svetog, već od zlih duhova. Oni koji tvrde da su primili Duha Svetog polaganjem ruku samo sebe i druge čine podobnima za primanje zlih duhova.

Prava punina Duha Svetoga rezervirana je za one koji vjeruju u riječi vode i Duha (I Ivanova 5:3-7). Iako je evanđelje vode i Duha jasno zapisano u Bibliji, zbog toga što u srcima mnogih ljudi prebiva grijeh, oni do Boga nastoje stići putem nadnaravnih sila i iskustava kao što je padanje u trans, govor u jezicima, vidovnjaštvo ili istjerivanje demona. Zbog toga su lažni proroci kadri zavesti tolike ljude da povjeruju u kršćanstvo praznovjerja koje potječe od đavla.

Petar je ukorio Šimuna riječima; «Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom jer si vjerovao da dar Božji možeš steći novcem! Ti nemaš ni dijela ni prava na ovo, jer ‘srce tvoje nije pravo’ pred Bogom. Jer vidim da si ‘otrovna žuč’ i ‘bezbožni okovi’; Ti si demonski sin.» Trebali bismo tužno uzdahnuti kad se sjetimo da su danas mnogi svećenici takvi. Većina njih su karizmati. Od svojeg stada zahtijevaju novac. Trebali bismo se držati podalje od takve vjere i prihvatiti puninu Duha Svetog vjerujući u pravo evanđelje vode i Duha (Matej 3:15, I Petrova 3:21, Ivan 1:29, Ivan 19:21-23).

Trebali bismo se držati podalje od takve vjere. Danas neki ljudi posjeduju apsurdno uvjerenje da mogu primiti Duha Svetoga ukoliko ih rukopolože oni koji su zadobili silu. Smatraju, pošto u Svetom Pismu piše kako su mnogi ljudi primili Svetog Duha nakon što su ih apostoli rukopoložili, da i oni mogu tako. Neki šarlatani isto tako apsurdno vjeruju da ljudima mogu podariti puninu Duha Svetoga polaganjem svojih ruku. Trebali bismo imati na umu da postoje takvi ljudi.

Međutim, isto tako bismo trebali imati na umu da se njihova vjera umnogome razlikuje od vjere apostola rane crkve. Jedan od najozbiljnijih izazova za vjeru nekih kršćana današnjice jest njihovo nevjerovanje u pravo evanđelje vode i Duha. Kažu da vjeruju u Boga, ali ne štuju ga, već umjesto toga zavaravaju sebe i ostale. Grešnik, pak, ne može primiti puninu Duha Svetoga niti ju podariti drugima. Ukoliko netko kaže da se Duh spustio na grešnika, tada se ne radi o Duhu Svetom; radi se o Sotoninom duhu koji se samo pretvara da je pravi.

Apostoli u vrijeme rane crkve bili su ljudi koji su znali i vjerovali da je Isus Krist spasitelj koji je uzeo sve grijehe čovječanstva time što ga je Ivan krstio, te što je umro na križu. Mogli su primiti puninu Duha Svetoga zbog toga što su vjerovali u istinu Isusovog krštenja i krvi prolivene na križu. Isto tako, propovijedali su evanđelje vode i Duha ostalima, pomažući im na taj način da prime puninu Duha Svetoga.

Danas je, pak, vjera mnogih kršćana pogrešna i fanatična. Da li je danas zaista moguće da grešnik primi Duha Svetoga polaganjem ruku grešnog svećenika? To nema nikakvog smisla. Postoje ljudi koji kažu da su, iako im u srcima prebiva grijeh, primili puninu Duha Svetoga. Čak iako netko u očima svojih pristalica izgleda kao dobri pastir, ukoliko u njegovom srcu prebiva grijeh, preko njega nitko ne može primiti puninu Duha Svetoga.

Mnogi ljudi svejedno imaju takvu pogrešnu vjeru. Iz tog razloga toliki lažni proroci odvode ljude u pakao. Trebate biti svjesni činjenice da su oni koji naučavaju takvu vjeru lažni proroci. To su ljudi koje su demoni već zatočili.

Ukoliko u srcu osobe prebiva grijeh, može li u njemu prebivati Duh Sveti? Odgovor na to pitanje je ne. Da li je u tom slučaju moguće da osoba u čijem srcu prebiva grijeh pomogne drugima da prime puninu Duha Svetoga? Odgovor je ponovno ne. Što je onda to što danas omogućava karizmaticima da pod okriljem kršćanstva čine čudesa, iako im u srcima prebiva grijeh? To čine zli duhovi. Sveti Duh ne može prebivati u grešniku. On prebiva samo u onima koji vjeruju u evanđelje vode i Duha. Jeste li sigurni da je Duh koji se spustio na vas Duh Sveti?

Isus je rekao, kako je zapisano u Ivanu 3:5, «tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko». Punina Duha Svetoga kao takva može se zadobiti samo vjerom u pravo evanđelje vode i Duha. Greška koju mnogi kršćani danas čine jest da vjeruju kako je puninu Duha Svetoga moguće primiti polaganjem ruku grešnih svećenika. To je ključna pogreška. Danas mnogi kršćani i svećenici posjeduju vjeru i uvjerenje da puninu Duha Svetoga mogu zadobiti polaganjem ruku.

«Polaganje ruku» je metoda kojom osoba nešto svoje može prenijeti na objekt. Gledajte to ovako: kada govorimo u mikrofon, zvuk putuje kroz kabele do pojačala, da bi izišao na zvučnike kako bi ga svi mogli čuti. Slično tome, kada bi u Starom zavjetu grešnik položio svoje ruke na glavu žrtvenog prinosa, njegovi grijesi prešli bi na žrtveni prinos i bili bi mu oprošteni. Božja sila na isti takav način prelazi na ljude kada na njih ruke polože njegovi sluge. Na taj način je polaganje ruku preuzelo značenje «prijenosa, prijelaza».

Kada karizmatici polažu svoje ruke, ljude ne ispunja Sveti Duh, već na taj način primaju zle duhove. Morate imati na umu da osoba potpomognuta zlim duhovima te iste duhove polaganjem ruku prenosi na druge. Kada osoba zaposjednuta demonom položi svoje ruke na glavu druge osobe, demon u njoj prelazi na tu osobu, zbog toga što Sotona djeluje kroz grešnike. Iz tog razloga, onaj koji želi primiti puninu Duha Svetoga mora vjerovati u evanđelje vode i Duha. Sotona vlada onima koji su u grijehu, čak i ukoliko vjeruju u Isusa, a ne prihvaćaju li otpust grijeha.

Ukoliko netko prima polaganje ruku osobe opsjednute demonima, demoni će opsjesti i njega te će i on izvoditi lažna čudesa. Moramo biti svjesni da demoni ulaze u druge polaganjem ruku, te da je punina Duha Svetoga ostvariva samo vjerom u evanđelje vode i Duha.

Polaganje ruku je metoda koju je uspostavio Bog a služi prenošenju nečega na drugoga. Međutim, Sotona uzrokuje to da mnogi ljudi putem polaganja ruku primaju zle duhove. To što danas postoje mnogi ljudi koji nastoje kupiti silu Duha Svetoga novcem još je veći problem.

Kada ih upitate kako mogu primiti puninu Duha Svetog, mnogi ljudi odgovaraju da je to ostvarivo putem molitava pokajanja ili posta. To je neistina. Spušta li se Sveti Duh na vas kada se Bogu molite na poseban način? Ne. Punina Duha Svetog rezervirana je samo za one koji vjeruju u evanđelje vode i Duha.

Zbog toga što je Bog istina, on je ustanovio zakon za primanje punine Svetog Duha. Može li Sveti Duh prebivati u osobi u čijem srcu se nalazi grijeh? Odgovor je odrješito ‘ne’. Duha Svetoga ne možemo primiti polaganjem ruku. Čak i ukoliko osoba pohađa sastanke probuđenja i frenetično se moli Bogu ne bi li primila silu Duha Svetoga, Sveti Duh ostaje izvan njenog dosega. Očito je; grešnici ne mogu primiti puninu Duha Svetoga. Grešnici mogu primiti pravu puninu Duha Svetoga kao dar, ali tek ukoliko prime otpust grijeha vjerom u evanđelje vode i Duha.

Nitko tko ne poznaje evanđelje vode i Duha ne može primiti puninu Duha Svetoga. U današnje vrijeme se evanđelje vode i Duha velikom brzinom širi diljem svijeta zahvaljujući kršćanskoj literaturi, crkvenim okupljanjima, Internetu, a širi se čak i putem elektronskih knjiga. Na taj način svatko tko traži pravo evanđelje može povjerovati u njega i primiti puninu Duha Svetoga. Ukoliko još niste primili puninu Duha Svetoga, trebali biste shvatiti da za to morate povjerovati u evanđelje vode i Duha.

Kada u današnje vrijeme razmatramo simptome ljudi koji primaju lažne duhove, možemo uočiti da demoni uistinu postoje. «Sastanci probuđenja za Svetog Duha» okupljanja su na kojima ljudi očajnički nastoje primiti Duha Svetoga. Na tim sastancima vidimo ljude koji plješću i mole pokajničke molitve istodobno plačući i posteći. Propovjednik ih upućuje na fanatičnu molitvu govoreći im da Sveti Duh neće doći na njih sve dok ne mole na takav način. Ljude zatim vape, «Gospode!» i započinju sa svojim fanatičnim molitvama.

Mogu li ti fanatici na takav način primiti puninu Duha Svetoga? Ne. Na takvim sastancima možemo vidjeti ljude koji vrište i padaju nauznak, nakon čega se tresu i ispuštaju čudne zvukove. Neki padaju na zemlju i periodično se tresu, nakon čega počnu vrištati i govoriti u jezicima. Neki dionici ovih okupljanja vrište čitavo vrijeme iz petnih žila tako da mnoštvo preplavljuju emocije. Neke od njih zadese žestoki napadaji potaknuti kojima se tresu i govore u jezicima. Ljudi govore da su takvi ispadi dokaz kako se na njih spustio Duh Sveti. Razmislite; što se događa kada demon čini svoje? Da li je to djelovanje Duha Svetoga? Definitivno nije.

U današnje vrijeme mnogi kršćani žive religijskim životima po Sotoninim željama. Sotona zavodi ljude kazujući im kako moraju primiti polaganje ruku od moćnog svećenika ne bi li primili Duha Svetog. Mnogi kršćani vjeruju u to kao da se radi o formalnoj doktrini. Sotona je isto tako u umove ljudi posijao ideju da će primiti Duha Svetoga ukoliko se budu prekomjerno molili. Sotona nastoji udvostručiti i utrostručiti broj ljudi s takvom vjerom.

Iz tog razloga mnogi ljudi ne znaju niti se trude naučiti istinu u vezi evanđelja vode i Duha. Moramo se trsiti kako bismo izbjegli misli koje Sotona nastoji usaditi u naše umove te ići ka spoznaji i vjeri u evanđelje vode i Duha. Punina Duha Svetoga dostupna je samo onima koji vjeruju u evanđelje vode i Duha. Morate vjerovati u to.

Kao prvo, postoji veliki nesporazum u vjerovanju mnogih pristaša karizmatskog kršćanstva. Oni nastoje prihvatiti Svetog Duha iako im u srcima prebiva grijeh. Pogrešno smatraju da će, iako im u srcima prebiva grijeh, moći primiti puninu Duha Svetoga. Međutim, osoba koja ne vjeruje u evanđelje vode i Duha ne može primiti puninu Duha Svetoga.

Kao drugo, ljudska arogancija priječi ih u primanju punine Duha Svetoga. Znači li to da osoba može primiti Duha Svetoga ukoliko se ne ponaša arogantno? Postoji li na ovom svijetu osoba koja nije barem mrvicu arogantna? Arogantna osoba kojoj Bog ne može oprostiti ona je koja Božjoj riječi dodaje svoje vlastite misli. Mnogi ljudi nastoje primiti puninu Duha Svetoga koristeći svoje vlastite metode, ignorirajući istinito evanđelje vode i Duha. Međutim, punina Duha Svetoga dolazi samo onima koji vjeruju u evanđelje vode i Duha.

Kao treće, punina Duha Svetog dolazi nekome tko iskreno priznaje sve svoje grijehe pred Bogom. Zbog toga je svakome tko želi primiti Duha Svetoga veoma bitno priznati svoje grijehe. Međutim, morate imati na umu da se punina Duha Svetoga ne ostvaruje jednostavnim priznanjem grijeha. Danas većina kršćana žarko čezne za puninom Duha Svetoga ali ne mogu ju primiti zbog toga što im u srcima još uvijek prebiva grijeh. Osoba obuzeta takvom nesmotrenošću dopast će pod utjecaj demona.

Kao četvrto, neki ljudi kažu da nam punina Duha Svetoga stoji na raspolaganju kada iskreno zamolimo Boga za blagoslov. Ali ona nije dostupna putem prošenja. To je pogrešno razmišljanje.

Kao peto, neki ljudi ispunjenost Duhom Svetim poistovjećuju sa posjedovanjem nekih duhovnih moći. Za govor u jezicima smatra se da je jedinstven dokaz za ispunjenost Duhom Svetim. Međutim, Duh Sveti ne prebiva u nečijem srcu samo zbog toga što je ta osoba sposobna izgoniti demone u Isusovo ime ili govoriti u čudnim jezicima. Grijeh pripada Sotoni. Može li netko u čijem srcu prebiva grijeh uistinu reći da je primio puninu Duha Svetoga zbog toga što posjeduje neke čudne moći? Još jednom ću ponoviti, to je demonska psina.

Evanđelje vode i Duha kojeg nam je podario Isus jedino je istinito evanđelje koje nam može dovesti ka primanju punine Duha Svetoga. Ukoliko još uvijek smatrate da Duha Svetog i otpust grijeha možete primiti nekim drugim metodama, u velikoj ste zabludi. Nadam se da ćete se osloboditi vaših lažnih uvjerenja i namjesto njih usvojiti duhovne misli i autentičnu vjeru.

Nećemo pretjerati ukoliko kažemo da su danas mnogi kršćani opsjednuti demonima. Mnogi kršćani diljem svijeta nalaze se u vlasti demona zbog toga što žele primiti puninu Duha Svetoga putem posebnih sastanaka probuđenja ili primajući polaganje ruku. Posjećuju specifične ljude kao što su kućni nadstojnici molitvenih domova, stariji đakoni, nositelji probuđenja ili pastori koji su na glasu kao oni koji su primili silu Duha Svetog. Odlaze njima u nadi da će putem polaganja ruku primiti Duha Svetog. Međutim, nitko ne može primiti puninu Duha Svetog takvom vjerom, bez obzira koliko energično vjeruje u Isusa. Drugim riječima, nitko osim Boga ne može uzrokovati da osoba primi Duha Svetoga u svoj njegovoj punini.

Danas mnogi ljudi poput Šimuna pokušavaju kupiti Svetog Duha. Nastoje primiti Svetog Duha vjerom u svjetovnu nauku, umjesto da vjeruju u evanđelje. Mnogi kršćani diljem svijeta našli su se zarobljenima u takvom mentalitetu. Sveti Duh dolazi samo onima koji posjeduju kvalifikacije potrebne kako bi ga primili. Jedina formula za primanje Duha Svetog jest vjera u evanđelje vode i Duha, koje predstavlja jedini istiniti odgovor (Djela 2:38).

Primanje Svetog Duha putem polaganja ruku bilo je moguće samo u jednom kratkom vremenskom razdoblju rane crkve. Nakon toga je punina Duha Svetog ispunjala ljude istovremeno sa njihovom spoznajom i vjerom u evanđelje vode i Duha. Dakle, sve što nije djelovanje Duha Svetog koje se očituje po vjeri u Božju riječ, spada pod domenu djelovanja demona. Bog kaže da su demoni Sotonine sluge, te da Sotona djeluje upravo briljantno, na način da ljudi ne mogu primiti otpust grijeha čak iako vjeruju u Isusa. Sotona laže ljudima govoreći kako će im dati Duha Svetog ukoliko povjeruju u Isusa i prime polaganje ruku. Sotona takvom prijetvornošću širi svoje područje na ovome svijetu.

Razmotrimo sada simptome ljudi opsjednutih demonima. Kao prvo, kada razmatramo simptome opsjednuća demonom kod vrača ili šamana, vidimo da oni doživljavaju napade trešnje, trans, čak i padanje u nesvijest. Zatim im se izokreću jezici i protiv volje im iz usta počinju izlaziti čudne riječi. Govore u čudnim jezicima.

I vračari i kršćani koji su opsjednuti demonima zbog polaganja ruku doživjeli su isto iskustvo. Kada nositelj karizmatskog probuđenja uzme svoj mikrofon i počne izvikivati, «Vatreno, vatreno, vatreno», zajednica se uzbudi i gubi samokontrolu. Ljudi koji žele da ih on rukopoloži dolaze naprijed. Doživljavaju nekontrolirane napade trešnje i govore u jezicima. Ti simptomi su djelo demona koji se pretvaraju da čine djelo Svetog Duha.

Ljudi koji su opsjednuti zlim duhovima, koje mogu prizvati šamani i vračevi svih primitivnih religija, pokazuju iste simptome kao i kršćani koji su putem polaganja ruku opsjednuti demonima. Međutim, unatoč tom dokazu, ljudi to krivo shvaćaju. Ti kršćani su uvučeni u duboku zbrku zbog toga što smatraju da su, kada su iskusili te simptome, primili Duha Svetog.

Sotona osposobljava ljude opsjednute demonima da mogu moliti molitve proročanstva. Prorokuju govoreći; «Bit ćeš veliki vođa. Pred tobom će pasti tisuće ovaca. Bog će te u budućnosti obučiti i učiniti te velikim vođom.» Ostalima govore prijetvornosti poput, «Postat ćeš dragocjeni Božji sluga. Bit ćeš počasni Božji sluga», čime ohrabruju ljude da ih slijede i da svoje živote prožive kao demonski sluge.

Vračevi drugim ljudima prorokuju i budućnost. «U budućnosti bi se trebao paziti vode.» «Zaradit ćeš mnogo novca.» «Sa istoka će se pojaviti plemenitaš i pomoći ti.» To su primjeri stvari kakve oni govore. Prvi simptom koji se pojavljuje kod osoba opsjednutih demonima jest taj da daju lažna proročanstva.

Govore u jezicima koje ni sami ne mogu razumjeti. Tijela im se tresu te iskazuju simptome poremećaja ličnosti. Ukoliko susretnete šamana ili vrača, možete li reći da imaju zdravu osobnost? Često bezobrazno razgovaraju sa ljudima mnogo starijima od njih samih.

Međutim, ljudi koji su uistinu primili puninu Duha Svetoga primili su ga vjerom u biblijsku istinu koja kaže da je Isus svojim krštenjem i smrću na križu očistio sve grijehe svijeta. Ti ljudi pomažu i drugima da spoznaju i povjeruju u evanđelje vode i Duha, a pomažu im i da prime otpust grijeha i puninu Duha Svetoga. I sami nastoje živjeti poput pravednika, a osobnosti su im tako ugodne i zdrave da i druge vode blagoslovljenoj vjeri u Boga i Bogu ugodnom životu. Bog ih tu i tamo kori kako bi ih održao svetima kada pomisle na povratak svijetu.

Pravednici koji su primili otpust grijeha definitivno su različiti od ljudi čije osobnosti su uništili zli duhovi. Prava osobnost čovjeka ponovo oživi ukoliko prihvati otpust grijeha i time primi puninu Duha Svetoga. Uz to, pravednici su veoma zabrinuti za druge u nepovoljnim okolnostima, u vezi onoga što im iz Božje riječi zaista treba, te se mole za njihovo izbavljenje i žrtvuju sami sebe kako bi im pomogli.

S druge strane, možemo vidjeti da su osobnosti ljudi opsjednutih demonima užasno uništene. Sotona ih kontrolira i suobličava svojoj volji zbog toga što misle da su pojave poput trešnje i govora u jezicima darovi Duha Svetog. Međutim, takva iskustva definitivno nisu darovi Duha Svetog.

Postoje mnogi svećenici koji su ponosni na svoje moći poput prorokovanja u Božje ime, sposobnost izvođenja mnogih čuda i govorenja u jezicima. Međutim, ukoliko im u srcima još uvijek prebiva grijeh, tada su njihove moći odlučan dokaz u prilog činjenici da su opsjednuti demonima. Stoga drugima ne mogu dati puninu Duha Svetoga, već im mogu dati samo puninu demona. Nadalje, zbog toga što je Sotona prijetvoran, djelovanje izvedenog čuda prestaje u veoma kratkom vremenskom razdoblju.

Postoji jasna razlika između djelovanja Duha Svetog i djelovanja demona. Čak iako možda izgleda da djelovanje Duha Svetoga ispočetka ne nudi neka naročita iskustva ili divne darove, Božja sila u srcima pravednika tijekom vremena neprestano raste poput izlazećeg sunca u rano jutro.

Začudo, možemo vidjeti mnoge vjernike u Isusa čija tijela i duše su upropašteni zbog toga što su polaganjem ruku lažnih proroka primili demone. Ti ljudi nemaju veze sa Bogom zbog toga što njihova vjera ne počiva na biblijskim riječima. Užurbano koriste svoje moći ne znajući da svojim uslugama mnoge osobe čine slugama Sotone. Zašto se toliko trude činiti čuda u okrilju kršćanstva? Zbog toga što će njihova tzv. čuda uskoro nestati ukoliko ih ne upotrijebe. Zbog toga postaju veoma zaposleni.

Neprestano se moraju u Isusovo ime moliti i činiti čudesa i znakove. Ljudi koji kažu, «Primio sam dar propovijedanja evanđelja», moraju neprestano propovijedati evanđelje, jer ako to ne čine, njihova pseudo-sreća uskoro nestaje. Ukoliko ti ljudi nisu odani demonskim darovima govora u tuđim jezicima, iscjeljenja ili proročanstva, drugim riječima, ukoliko nisu vjerni Sotonskim djelima, tada bi on mogao uzrokovati da se oni lagano razbole. Isto tako vrač ili šaman lagano obolijevaju kada zanemare svoju ulogu kao Sotonine sluge. Zbog toga moraju strastveno upotrebljavati darove koje su primili od Sotone ukoliko nakon iskorištavanja svojih moći ne žele biti napušteni i ostavljeni u bijedi.

Poznavao sam osobu, gorljivog vjernika u Isusa, koji je izgledao kao da posjeduje mnoge Božje moći. Poticao je ljude da prihvate puninu Duha Svetoga, a vodio je i sastanke probuđenja na kojima je polaganjem ruku istjerivao demone, te činio čuda poput govora u jezicima i iscjeljenja. Čineći čuda, postao je objektom zavisti i poštovanja. Slijedilo ga je mnoštvo koje se sastojalo od tisuća grešnika. Međutim, on je uskoro počeo nijekati Isusa govoreći; «Isus Krist je nikogović. On nije Božji Sin.» Proklinjao je Isusa Krista tvrdeći kako je on sam Bog. Naposljetku je u svojem srcu i u srcima mnogih kršćana ubio Isusa Krista.

Takvi ljudi odbacuju evanđelje vode i Duha zbog toga što im je smjernica Sotona. Otpočetka počinju sa pogrešnim vjerovanjem zbog toga što posjeduju iluziju da posjeduju moći koje su posjedovali apostoli, da imaju njihove sposobnosti, te da mogu prouzročiti da drugi ljudi govore u tuđim jezicima i da mogu istjerivati demone polaganjem ruku. Čvrsto vjeruju da posjeduju puninu Duha Svetoga.

Ljude uče metodama za primanje Duha Svetoga, smatrajući kako ga je moguće primiti molitvama pokajanja. Međutim, ta metoda primanja Duha Svetog nije utemeljena u Božjim riječima. Unatoč tome, smatraju da, ukoliko vjernik u Isusa govori u jezicima i prorokuje, to dokazuje da je on ispunjen Duhom Svetim. Zbog toga što mnogi ljudi ne razumiju uistinu puninu Duha Svetoga, vjeruju da i sami mogu primiti Duha Svetog učeći i slijedeći nauk lažnih proroka. Na taj način se Sotona nalazi u položaju da kršćane ispuni duhovima demona te da zavlada tim ljudima. Sve te metode Sotonina su klopka.

Brojni ljudi su, naučavanjima lažnih proroka, zaposjednuti demonima. Obični vjernici vode jednoličan religijski život, ali ljudi opsjednuti demonima koriste moć zlih duhova i na prvi pogled vode žarke religiozne živote. Koje su to sposobnosti koje iskazuju? Imaju sposobnost iscjeljenja, govora u čudnim jezicima i navođenja drugih da ih putem polaganja ruku zaposjedaju demoni. Trebali bismo biti svjesni da je polaganje ruku metoda prenošenja nečega na druge te da se demonsko kraljevstvo tim putem veoma proširilo.

Sotona radi u ljudima kao u Šimunu iz glavnog odlomka. Ti ljudi kažu da mogu primiti Duha Svetog putem polaganja ruku, bez obzira na njihovu vjeru u evanđelje vode i Duha. U današnje vrijeme Sotona zavodi mnoge ljude koji nastoje primiti Duha Svetog molitvama pokajanja, postom, samo-žrtvovanjem ili polaganjem ruku. Međutim, oni su opsjednuti demonima i životi su im prokleti.

Trebali bismo bili svjesni da je tim posredstvom, nazvanom polaganje ruku, a koje primaju mnogi kršćani diljem svijeta, postavljena osnova za djelovanje demona. Ti ljudi koji posjeduju iste osobine poput Šimuna lažni su proroci pred Bogom. Čak i vjernici u Isusa, ukoliko im u srcima prebiva grijeh, mogu biti opsjednuti demonima. Ti ljudi mogu činiti čuda pomoću đavlovog djelovanja. Sotona navodi ljude da prime polaganje ruku od njegovih slugu kako bi omogućio to da ih opsjednu demoni što omogućava širenje njegovog kraljevstva diljem svijeta. Danas su crkve Pentekostno-Karizmatskog pokreta² službeno, diljem svijeta, priznate kao formalne kršćanske denominacije.

Ovaj svijet polako ide svojem kraju. Ukoliko u posljednjim danima želimo zadobiti novo rođenje, moramo biti svjesni načina na koji đavao djeluje i snažno se suprotstaviti njegovim shemama. Nadalje, moramo jednom zauvijek biti spašeni od svojih grijeha i vjerom u evanđelje vode i Duha primiti puninu Duha Svetoga kao dar. Moramo se vratiti istini pomoću savršene spoznaje načina na koji nam dolazi Božji Duh.

Baš kao što je Bog rekao, «Moj narod gine: nema znanja» (Hošea 4:6), danas mnogi tragači za istinom bivaju uništeni pošto ih, u svojem neznanju, zavode karizmatici. Ljudi kažu da bi se sakupljali u tzv. Pentekostno-Karizmatskim crkvama čak i kada bi se one nalazile u pustinji. Zbog čega? Karizmati proširuju svoje crkve zbunjujući druge svojim pseudo-moćima, čineći ih polaganjem svojih ruku opsjednutim demonima. Jedan od njihovih posebnih talenata sastoji se u tome da, kada ljude putem polaganja ruku zaposjednu demoni, postaju entuzijasti u vezi svojeg religioznog življenja.

Druga osobitost karizmata leži u tome da svojim crkvama doniraju velike količine novca i da bezuvjetno postaju fanatični vjernici. Brojni kršćani su oduševljeni idejom evangelizacije pomoću demonskih sila, i ne shvaćajući kamo idu, zasigurno su upućeni u pakao. Ti ljudi, koji žarko vjeruju u đavolsku silu kao dokaz svog spasenja, nesumnjivo sa radošću iščekuju nebo. Međutim, u srcima im prebiva grijeh i osuđeni su na propast.

Ukoliko ih priupitate, «Prebiva li u tvojem srcu grijeh, iako vjeruješ u Boga?», zasigurno će vam odgovoriti kako je prirodno da su u grijehu. Smatraju kako je nemoguće da osoba bude bez grijeha u srcu, čak i ako vjeruje u Isusa.

Ljudi često misle da zaslužuju ući u nebesko kraljevstvo, čak iako im u srcima prebiva grijeh, zbog toga što nalaze utjehu u vjeri u Isusa smatrajući da je on izvor njihove pseudo-moći.

Apsurdne li nade! Razlog za njihovo čvrsto uvjerenje leži u tome što posjeduju neku vrst nadnaravne sposobnosti. Iskusili su govorenje u jezicima, imali su vizije i iscjeljivali bolesne, te smatraju i čvrsto vjeruju da su ta iskustva posljedica djelovanja Duha Svetog. Iz tog razloga sami sebi govore da su putem tih iskustava definitivno primili otkupljenje i Duha Svetog.

Zbog toga što ovi ljudi posjeduju nesavršenu spoznaju riječi spasenja, nemaju pouzdanja u svoje spasenje ukoliko im se ne ukaže neka vrst vidljivih sposobnosti. Iz tog je razloga tim ljudima veoma teško pronaći vidljivi dokaz spasenja i naposljetku ih Sotona koristi za svoje djelo. Zbog toga što nastoje pronaći Božje odgovore putem molitava pokajanja ili samo-žrtvovanjem, umjesto da vjeruju u evanđelje vode i Duha, naposljetku primaju zle duhove umjesto Duha Svetog.

Đavao optužuje ljude šapćući im u uši, «Sagriješio si, zar ne?» i navodi ih da počnu sami sebe osuđivati. Postoji jedna osoba koju znam a nedavno je primila otpust grijeha i Duha Svetog. To je nešto što mu se dogodilo prije negoli je nanovo rođen, još dok je bilo žarki ali nepromišljen vjernik u Isusa. Ta osoba je čak govorila u jezicima i izvodila mnoga čuda. Čak i iako je vapio i čitave noći molio molitve pokajanja, grijeh u njegovom srcu ga je nastavio mučiti unatoč njegovoj vjeri u Isusa. Tada je započelo Sotonino šaptanje. «Sagriješio si, tako da je bolje da umreš nego da živiš.» Sotona mu je često prilazio, mučio ga je i podsjećao na njegove grijehe. Sotona ga je naveo na samo-optuživanje i samo-osudu. Međutim, sve što je on mogao učiniti bilo je da u svojem srcu prizna grijehe. Nije se mogao osloboditi od Sotoninih optužbi sve dok nije čuo predivno evanđelje i povjerovao u njega.

Trebali biste znati da oni koji ne vjeruju u evanđelje vode i Duha postaju đavlov plijen. Mislite li da osoba koja nije primila otpuštenje grijeha ima moć odbiti đavla? Tkogod ne prianja uz istinito evanđelje vode i Duha dopast će Sotoninih kandži, te će ga ovaj mučiti. Božje evanđelje vode i Duha apsolutno je nužno kako bi se oduprli Sotoni. Stoga, tkogod vjeruje u Isusa trebao bi vjerovati u evanđelje vode i Duha i propovijedati ga svim ljudima svijeta. Oni koji to čuju trebali bi poslušati i vjerovati.

Čitav svijet je sada prepun demonske aktivnosti. Ukoliko želimo propovijedati evanđelje pomoću kojega ljudi mogu primiti Duha Svetog, moramo ukloniti veliku neshvaćenost u vezi prebivanja Duha Svetog.

Kao prvo, moramo razjasniti da je laž kako Duh Sveti dolazi putem polaganja ruku. Trebali bismo jasno obznaniti da su iskustva poput «govorenja u jezicima nakon polaganja ruku, osjećaja vrućine zbog pokajanja i posta i slušanja poruka izravno od Isusa» djela đavla. Ljudi od đavlove lukavštine mogu biti izbavljeni vjerom u evanđelje vode i Duha. Spašeni od svojih grijeha možemo biti samo vjerom u evanđelje vode i Duha.

Moramo poraziti đavla, «oca laži», evanđeljem vode i Duha. Sotona je sve ljude svijeta okovao okovima samo-osude, tako da bismo te ljude trebali vratiti istini, te učiniti da shvate kako su njihova krivo usmjerena iskustva i emocije Sotonine lukavštine.

Danas su ljudi kao što je Samaraćanin Šimun, koji Duha Svetog žele kupiti novcem, službenici u crkvi. Oni su slijepci koji vode slijepce. Ne mogu ljudima ukazati na put savršenog spasenja zbog toga što ne poznaju evanđelje vode i Duha, a u srcima im prebiva grijeh. Zbog toga održavanjem cjelonoćnih molitava, zazivanjem molitava pokajanja i polaganjem ruku uzrokuju da u srcima njihovih sljedbenika prebiva Sotona. Ti ljudi su opsjednuti đavlom, i ukoliko ih želimo vratiti na Božju riječ, moramo uništiti Sotonino djelo podavši im savršenu spoznaju vode i Duha. Ukoliko ljudi ne poznaju Sotoninu strategiju, neće imati izbora doli bespomoćno patiti.

Baš kao što sam rekao, izvođenje čudesa kao što je govor u jezicima i prorokovanje nakon primitka polaganja ruku đavlove su aktivnosti. Drugim riječima, moći karizmata manifestiraju se đavlovim djelovanjem. Trebali bismo ih poučiti. «Đavao je taj koji djeluje u vama ukoliko vam u srcima prebiva grijeh. Ako mislite da vam u srcima prebiva Duh Sveti, a ondje vam se nalazi grijeh, tada ste zavedeni.»

Vjera apostola i ljudi koji su primili polaganje ruku u glavnom odlomku iz 8. poglavlja Djela stavljeni su u istu kategoriju, zbog toga što su i jedni i drugi poznavali evanđelje vode i Duha Isusa Krista. Međutim, vjera apostola se u potpunosti razlikovala od vjere većine kršćana današnjice koji vjeruju da će običnim polaganjem ruku primiti Duha Svetoga.

Prima li osoba Duha Svetoga polaganjem ruku od strane nekoga tko je primio otpust grijeha? Ne. U Bibliji piše da je Duh Božji lebdio nad vodama (Postanak 1:2). To znači da, ukoliko netko želi primiti otpust grijeha i Duha Svetog, onda mora čuti i vjerovati u evanđelje vode i Duha. Bog Duha Svetog šalje kao dar novorođenom kršćaninu koji vjeruje u evanđelje vode i Duha.

Trebali bismo imati na umu da bismo se suprotstavili evanđelju vode i Duha, kojega je Bog namijenio za nas kako bi nas spasio od grijeha, kada bismo naučavali ljude da traže polaganje ruku kako bi primili Duha Svetoga. Razmišljanje da netko može nekom drugom predati Duha Svetog je poput izazivanja Boga, i ljudi koji imaju takvu vjeru lako padaju u Sotonine zamke. To se nikada ne bi smjelo dogoditi.

Želite znati više o Duhu Svetome? Kliknite na barjak dolje i uzmite svoju besplatnu knjigu o Duhu Svetome./Sve o Duhu Svetome.

Svi nam grijesi bivaju oprošteni kada vjerujemo u evanđelje vode i Duha, i Duh Sveti svjedoči tome. Tko god vjeruje u evanđelje vode i Duha u svojem srcu više nema grijeha. To nije zbog toga što nije zgriješio, već zbog toga što vjeruje u moć evanđelja vode i Duha. Evanđelje vode i Duha svjedoči mu da u srcu više nema grijeha, i Sveti Duh mu svjedoči to isto. Nitko ne može nazvati Isusa svojim spasiteljem ako u sebi nema Duha Božjeg.

Ljudi opsjednuti demonima ne poznaju evanđelje vode i Duha, i o tome nikada niti ne razgovaraju. Ne poznaju evanđelje vode i Duha, niti mogu razaznati istinu. Kažu da Duh Sveti dolazi samo kad polažu ruke i kad primaju polaganje ruku. Trebali biste biti svjesni da se đavlovo djelovanje sa svojim lažnim naučavanjem danas veoma proširilo i kod ljudi u crkvama diljem svijeta. Iz tog razloga je imperativno vjerom u evanđelje vode i Duha primiti puninu Duha Svetoga.

Nazad