Propovjedi o važnim temama od Vlč. Paul C. Jonga

<Djela 19:1-3>
«Dok je Apolon boravio u Korintu, Pavao, pošto je prošao gornje predjele, dođe u Efez, gdje nađe neke učenike te ih upita: ‘Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?’ ‘Ne, nismo ni čuli da postoji Duh Sveti’, rekoše oni. ‘Kojim ste, onda, krštenjem kršteni?’ nastavi Pavao. ‘Ivanovim krštenjem’, odvratiše.»

Kakvo evanđelje je Pavao propovijedao? Propovijedao je evanđelje Isusovog krštenja i njegove krvi. U Djelima 19:1 piše, «Dok je Apolon boravio u Korintu, Pavao, pošto je prošao gornje predjele, dođe u Efez, gdje nađe neke učenike te ih upita: ‘Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?’» Međutim, ti ljudi su vjerovali u Isusa ne shvaćajući značenje Isusovog krštenja. Nisu poznavali predivno evanđelje koje vodi ka punini Duha Svetoga. Zbog toga je Pavlovo pitanje, «Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?» nekim učenicima iz Efeza zazvučalo veoma neobično. Netko drugi bi ih upitao, «Vjerujete li u Isusa?» Pavao je, pak, pitanje postavio na ovaj neobičan način kako bi im omogućio da obnovom svoje vjere u predivno evanđelje prime Duha Svetoga. Pavlova služba bila je propovijedanje predivnog evanđelja Isusovog krštenja i njegove krvi. Pavao, Petar i Ivan su isto tako posvjedočili da je Ivan Krstitelj krstio Isusa.

Razmotrimo svjedočanstvo apostola u korist evanđelja krštenja. Prvo je Pavao posvjedočio, «Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni?» (Rimljanima 6:2-3), te «jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli» (Galaćanima 3:27).

I apostol Petar je posvjedočio u korist evanđelja Isusovog krštenja u I Petrovoj 3:21-22, govoreći, «Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista, koji, uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile.»

Apostol Ivan je u I Ivanovoj 5:5-8 isto tako posvjedočio u korist ovog predivnog evanđelja. «Tko je pobjednik svijeta, ako nije onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji? To je onaj koji je došao s vodom i krvlju: Isus Krist, ne samo s vodom nego s vodom i krvlju. I Duh je onaj koji ovo svjedoči, jer je Duh istina. Tako troje svjedoči: Duh, voda i krv, i ovo se troje slaže.»

Ivan Krstitelj odigrao je presudnu ulogu u dovršetku tog predivnog evanđelja. Biblija to u vezi Ivana Krstitelja potvrđuje u Malahiji 3:1-3 i Mateju 11:10-11. Ivan Krstitelj bio je predstavnik čovječanstva i Ilija koji je, u skladu sa starozavjetnim proročanstvom, imao doći. U Starom zavjetu žrtva prinosnica za grijeh bila bi ubijena kako bi prolila svoju krv nakon što bi na sebe putem polaganja ruku na sebe uzela grijehe ljudi. Međutim, Isus je u Novom zavjetu bio prinos za grijeh koji je svojim krštenjem uzeo sve grijehe svijeta i smrću na križu platio plaću za grijeh. Isus je spasio čovječanstvo time što je Ivan Krstitelj prenio na njega sve grijehe svijeta krsteći ga na rijeci Jordan.

Bog je planirao dvije vrste velikih djela kako bi spasio čovječanstvo od njihovih grijeha i oba ih je ispunio. Kao prvo, Isus je došao na ovaj svijet kroz tijelo djevice Marije, te je bio kršten i razapet kako bi uzeo sve grijehe svijeta. Druga stvar je bila da je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja. Bog je prouzrokovao ta dva događaja kako bi spasio čovječanstvo od njihovih grijeha. To je bilo djelo koje je naumio trojstveni Bog. Bog je poslao Ivana Krstitelja na ovaj svijet šest mjeseci prije negoli je poslao Isusa Krista, spasitelja čovječanstva, kako bi oslobodio čovječanstvo od osude za njihove grijehe.

Isus je u Mateju 11:9 posvjedočio u korist Ivana Krstitelja. «Pa što ste onda izišli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka» Nadalje, kada ga je Ivan Krstitelj, koji je sve grijehe svijeta prenio na Isusa, idući dan ugledao, posvjedočio je riječima, «Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!» (Ivan 1:29)

U Bibliji su o Ivanu zapisane mnoge stvari, od toga da je krstio Isusa, do toga da bismo se trebali truditi bolje ga upoznati. Ivan Krstitelj je došao na ovaj svijet prije Isusa. Njegova uloga bila je da ispuni predivno evanđelje, Božji plan. Biblija kaže da je Isus putem Ivana primio sve grijehe svijeta te da ih je Ivan prenio na njega kako bi ispunio Božju volju.

Nazivamo ga Ivan Krstitelj zato što je krstio Isusa. Koje je značenje imalo to što je Ivan krstio Isusa? Riječ ‘krštenje’ ustvari znači ‘biti opran’. Pošto su njegovim krštenjem na Isusa prešli svi grijesi, oni su time oprani. Isusovo krštenje je imalo isto značenje kao ‘polaganje ruku’ na žrtveni prinos u Starom zavjetu. Duhovno značenje krštenja je ‘prenijeti’, ‘biti opran’ ili ‘biti pokopan’. To što je Ivan krstio Isusa bio je znak otkupljenja kojim je preuzeo grijehe svih ljudi svijeta.

Isusovo krštenje ima isti značaj kao i polaganje ruku, što je metoda prenošenja grijeha na starozavjetni žrtveni prinos. Drugim riječima, izraelski narod je na Dan pomirenja prenosio svoje godišnje grijehe na žrtveni prinos putem polaganja ruku velikog svećenika. Ta starozavjetna žrtva imala je istu funkciju kao Isusovo krštenje i njegova smrt na križu.

Bog je odredio Dan pomirenja kao razdoblje kada će uzeti grijeh Izraelaca. Veliki svećenik je na deseti dan sedmog mjeseca prenio sve grijehe koje je narod počinio u razdoblju od godine dana na glavu žrtvenog prinosa položivši svoje ruke na žrtvu kako bi okajao grijehe naroda. To je bio žrtveni sustav kojega je Bog ustanovio. Bio je to jedini način na koji su grijesi naroda mogli prijeći na žrtveni prinos, jer prenošenje grijeha polaganjem ruku bio je vječni zakon kojega je Bog uspostavio.

«Neka mu na glavu Aron stavi obje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom. Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.» (Levitski zakonik 16:21-22)

U Starom zavjetu bi grešnik položio svoje ruke na žrtveni prinos i svoje grijehe prenio na njega te bi mu oni bili oprošteni. Na Dan pomirenja, veliki svećenik Aron, predstavnik svih Izraelaca, položio bi svoje ruke na glavu žrtve kako bi na nju prenio grijehe Izraela. Nakon što bi preuzela njihove grijehe, žrtva bi bila ubijena.

To ima isto duhovno značenje kao krštenje (baptisma na grčkom znači «biti opran, biti pokopan, proći») koje je Isus u Novom zavjetu primio od Ivana. Baš kao što je veliki svećenik u Starom zavjetu položio svoje ruke na žrtveni prinos kako bi na njega prenio sve grijehe izraelskog naroda, tako su i svi grijesi čovječanstva prešli na Isusa putem njegovog krštenja koje je primio od Ivana Krstitelja. Nakon toga je Isus umro na križu kako bi okajao naše grijehe. To je predivno evanđelje istine.

Baš kao što je veliki svećenik Aron prinosio žrtvu namjesto izraelskog naroda, Ivan Krstitelj, jedan od Aronovih potomaka, krštenjem Isusa je obavio zadatak predstavnika čovječanstva, čime je sve grijehe čovječanstva prenio na njega. Bog je takav predivan plan svoje ljubavi u Bibliji opisao u Psalmu 50:4-5, «On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: ‘Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!’» Amen, haleluja.

Crkvena povijest kazuje nam da u prva dva stoljeća rane crkve nije postojao Božić. Kršćani rane crkve su zajedno sa Isusovim apostolima obilježavali samo 6. siječanj kao «dan Isusovog krštenja» kojega je na Jordanu krstio Ivan Krstitelj. Zašto su u svojoj vjeri tako veliku važnost polagali na Isusovo krštenje? Odgovor na to je ključ kršćanstva apostolskog nasljeđa. Nadam se da vas neće zbuniti voda krštenja vjernika i Isusovog krštenja.

Krštenje vjernika u svojem današnjem obliku ima veoma drugačije značenje od krštenja koje je Isus primio od Ivana. Iz tog bismo razloga svi trebali imati vjeru istu kao Isusovi učenici ukoliko želimo primiti puninu Duha Svetog. Svi bismo trebali primiti puninu Duha Svetog vjerom u krštenje Isusa Krista, kojeg je primio od Ivana, te u njegovu krv prolivenu na križu.

Ukoliko je rana crkva smatrala kako je krštenje veoma važan ritual, to je bilo zbog njihove stožerne vjere u Isusovo krštenje; i mi bismo danas trebali Isusovo krštenje od strane Ivana držati nezaobilaznom komponentom našeg spasenja. Nadalje, moramo dosegnuti i zadržati pravu vjeru u savršeno znanje, koje se sastoji od toga da je Isus, zbog toga što ga je Ivan krstio, morao biti razapet. Trebali bismo imati na umu da Duh Sveti počinje prebivati u nama kada povjerujemo u to da je Isus kršten, umro na križu i uskrsnuo kako bi postao naš spasitelj. To što je Ivan krstio Isusa i što je Isus prolio svoju krv na križu u predivnom evanđelju ima posebno značenje.

Siguran način za dobivanje Svetog Duha jest putem vjere u divno evanđelje Isusovog krštenja i krvi. Isusovo krštenje je učinkovito očistilo sve grijehe čovječanstva. Duha Svetog smo mogli primiti zbog krštenja i otkupljenja. Pošto neki ljudi ne shvaćaju moć Isusovog krštenja, oni ga shvaćaju poput obične ceremonije.

Isusovo krštenje sačinjava dio predivnog evanđelja, i to dio koji nam kazuje kako je on uzeo sve grijehe svijeta i prihvatio osudu za njih prolivši krv na križu. Tkogod vjeruje u riječi ovog predivnog evanđelja postaje član crkve, koja pripada Gospodu, te uživa u blagoslovima Duha Svetog. Duh Sveti je dar od Boga onima čiji su grijesi oprošteni.

Isus je svojim krštenjem postao «Jaganjac Božji koji uzima grijeh svijeta» (Ivan 1:29). U Ivanu 1:6-7 piše; «Pojavi se čovjek, poslan od Boga, kojemu bijaše ime Ivan. On dođe kao svjedok da svjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu.» Kako bismo vjerovali u Isusa kao svojega spasitelja koji je uzeo sve naše grijehe, moramo razumjeti Ivanovu službu i svjedočanstvo koje je zapisano u Bibliji. Tada ćemo moći vjerovati u Isusa Krista kao svojega spasitelja. Kako bismo primili Duha Svetog, potrebna nam je i snažna vjera ojačana njegovim svjedočanstvom. Stoga moramo vjerovati u to da je Ivan krstio Isusa i u njegovu krv prolivenu na križu kako bismo upotpunili predivno evanđelje istine.

U Mateju 11:12 je zapisano; «Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju.» Ovaj odlomak poznat je kao jedan od najtežih odlomaka u Bibliji. Moramo obratiti pažnju na frazu «od vremena Ivana Krstitelja». Radi se o naviještanju činjenice da je Ivanova služba bila izravno povezana sa Isusovom službom a u svrhu našeg spasenja.

Isus želi da u nebesko kraljevstvo uđemo smionom vjerom, smionom poput silnika. Svakodnevno griješimo, krhki smo, ali dozvoljava nam da uđemo u njegovo kraljevstvo neustrašivom vjerom, bez obzira na našu izopačenost. Ovaj, dakle, odlomak znači da ljudi nebesko kraljevstvo mogu zauzeti vjerom u predivno evanđelje koje kaže da je Isus obrisao sve grijehe svijeta time što ga je Ivan krstio te svojom krvlju prolivenom na križu. Drugim riječima, to znači da nebesa mogu biti zauzeta smionom vjerom u to predivno evanđelje Isusovog krštenja i krvi.

Isus je svojim krštenjem uzeo sve naše grijehe, a naša vjera u njega garantira nam da ćemo primiti puninu Duha Svetog. To evanđelje moramo propovijedati svojim susjedima, rođacima, poznanicima, kao i svima diljem svijeta. Moramo vjerovati u to predivno evanđelje koje nam kaže da su svi grijesi svijeta Isusovim krštenjem preneseni na njega. Svojom vjerom ćemo zadobiti radost otkupljenja i puninu Duha Svetog.

Želite znati više o Duhu Svetome? Kliknite na barjak dolje i uzmite svoju besplatnu knjigu o Duhu Svetome./Sve o Duhu Svetome.

Isus je svojim krštenjem uzeo sve naše grijehe i njegova krv bila je osuda za grijeh. Nevjernicima moramo objasniti predivno evanđelje vode i Duha. Oni će samo na taj način povjerovati u evanđelje i primiti Duha Svetog. Želim da vjerujete u to. Ljudima mogu biti oprošteni svi grijesi i mogu primiti puninu Duha Svetoga samo vjerom u to da je Ivan krstio Isusa te da je ovaj kasnije iskrvario na križu.

Svatko može postati Gospodinov sin, onaj u kojemu prebiva Duh Sveti, jedan od naše braće i sestara, vjeruje li u predivno evanđelje vode i Duha. Trebali biste imati istu vjeru u predivno evanđelje koju je imao i Pavao. Zahvaljujem Gospodu koji nam je podario ovo predivno evanđelje i slavim ga. Amen.

Nazad