Propovjedi o važnim temama od Vlč. Paul C. Jonga

< Rimljanima 1:16-17 >
«Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’»

Pavao nije se sramio Kristovog evanđelja. Ponosno ga je naviještao. Međutim, jedan od razloga radi kojeg su mnogi ljudi plakali iako su vjerovali u Isusa njihov je grijeh. Drugi razlog jest taj što nisu raspoznali Božju pravednost. Spasiti se možemo vjerom u Božju pravednost, a ukoliko se odreknemo vlastite pravednosti.

Zašto se apostol Pavao nije sramio evanđelja? Kao prvo, zbog toga što je u njemu otkrivena Božja pravednost.

Evanđelje, grč. ‘’, znači ‘radosna vijest’. Te noći koje je u Betlehemu rođen Isus Krist, pastirima koji su čuvali svoje stado ukazali su se Božji anđeli uz riječi; «Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!» (Luka 2:14) Bila je to radosna vijest – ‘mir ljudima koje ljubi’. Evanđelje našega Gospoda spasilo nas je od sveg grijeha i odnijelo sve grijehe svijeta. Isus je odnio sve naše grijehe. On je vlastoručno odnio sve grijehe ljudi koji su se migoljili poput crva u đubru, valjajući se u svom blatu.

Kao prvo, apostol Pavao je rekao da je Božja pravednost otkrivena u evanđelju. Božja pravednost otkrivena je u evanđelju kojime su uklonjeni svi naši grijesi. Božja pravednost nam je omogućila da postanemo sveti i pravedni. Ona nam je omogućila i da steknemo vječni život i postanemo bezgrešni.

Kakva je ljudska pravednost? Mi ljudi volimo se puhati pred Bogom kada imamo nešto čime se možemo pohvaliti. Napuhavanje vlastitog ponosa činjenjem dobrih djela dobro oslikava ljudsku pravednost. Međutim, Isusov pravedni čin kojim nas je spasio od svih naših grijeha omogućio je da se Božja pravednost otkrije u evanđelju. To je Božja pravednost.

Danas većina kršćana propovijeda evanđelje a ne poznaju evanđelje Božje pravednosti. Govore; «Vjerujte u Isusa pa ćete se spasiti i obogatiti.» Međutim, to nije ono čemu nas naučava evanđelje Božje pravednosti. Čini se da je evanđelje popularnije od svega ostalog, a ipak ga većina ljudi ne poznaje ili ne razumije. To možemo usporediti s činjenicom da je Biblija bestseler, a ljudi svejedno ne znaju što u njoj piše. Evanđelje koje nam je Bog podario je najdragocjenija, najkorisnija stvar na ovome svijetu.

«Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru». Božje evanđelje je poput oaze u pustinji. Isus je došao ka onim grešnicima koji su mnogo griješili i uklonio je njihove grijehe. Međutim, ljudi su odbacili dar njegove pravednosti, koja je uklonila grijehe svijeta, nastojeći ustoličiti svoju vlastitu pravednost. Ljudi koji odbacuju Božju pravednost trse se u svojim naporima (službi, zalaganju, gorljivosti, davanju novca, molitvama pokajanja, postu, svetkovanju dana Gospodnjeg, provođenju Božje riječi u praksu itd.), odbacujući Božju pravednost. Božju pravednost možemo primiti tek kada se odreknemo svoje vlastite.

U Postanku 3:21 stoji zapisano; «I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.»

Prvi čovjek, Adam, sagriješio je protiv Boga i upao u zamku Sotone. Adam i Eva su odmah nakon što su sagriješili spleli sebi smokvina lišća i napravili si pregače. Pregače spletene od smokvina lišća u očiglednoj su suprotnosti sa odjećom načinjenom od krzna. Takva je razlika i između ‘ljudske pravednosti’ i ‘Božje pravednosti’. U Postanku 3:7 stoji zapisano; «Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.» Jeste li ikada pleli lišće rotkve? Mi u Koreji odsijecamo lišće sa rotkve, sapletemo ih pomoću stabljika riže i sušimo ih. Zimi od njih kuhamo varivo sa tjesteninom i grahom. Veoma je ukusno!

Nakon što su sagriješili, Adam i Eva su ispleli smokvino lišće i napravili si pregače. Ljudska pravednost sastoji se od takvih dobrih djela, samo-osude i samo-žrtvovanja. Radi se o samo-pravednosti, a ne o Božjoj pravednosti. To što su si spleli pregače od smokvina lišća znak je ponosa i pokušaj da pomoću dobrog djela sakriju svoje grijehe od Boga. Pletenje vlastite pravednosti – pobožnosti, samo-žrtvovanja, samo-osude, uslužnosti i molitava pokajanja – u pregaču, pa pokrivanje grijeha u vlastitom umu tom pregačom je ‘idolatrija’, koja pred Bogom ističe ljudski ponos.

Možemo li pred Bogom u svojim srcima sakriti grijehe tako da spletemo nekoliko listova smokve i načinimo pregaču? Možemo li svojim dobrim djelima sakriti svoje grijehe? Nikada. Lišće bi se nakon jednog dana počelo raspadati, a nakon trećeg dana bi se sasvim raspalo. Pregače od biljnih vlakana ne traju dugo. Ljudi koji šiju listove smokve kako bi si načinili pregaču, dakle oni koji nastoje biti pravedni služeći Bogu svojim dobrim djelima, ne mogu ući u nebesko kraljevstvo. Ne možemo primiti oprost grijeha pravednošću svojih vlastitih dobročinstava.

Kada su Adam i Eva pokušali sakriti svoje grijehe pregačama načinjenima od smokvina lista, Bog je zazvao Adama upitavši ga; «Gdje si, Adame?» Skrivajući se među stablima u vrtu, odvratio je; «Bilo me je strah, jer bio sam gol; zato sam se skrio.» Grešnik se pokušava sakriti među stablima. Stabla u Bibliji često označavaju ljude. Grešnik se pokušava sakriti u gomili ljudi. Takva osoba rado sjedi u sredini crkve, u mnoštvu, ne želeći sjesti u prve ili posljednje redove. Zašto? Zato jer se želi sakriti u mnoštvu.

Međutim, pred Bogom ne možemo sakriti svoje grijehe. Moramo se odreći svoje vlastite pravednosti i povjerovati u Božju pravednost kako bi nam grijesi bili oprošteni. U nebo žele dospjeti i ljudi čija je vjera nestabilna i koji ne vjeruju u istinu, pa se skrivaju među ljudima sebi jednakima; ipak, naposljetku će dospjeti u pakao zajedno sa onima koji svoje grijehe pokušavaju prikriti dobrim djelima. Grešnici moraju Bogu priznati da su grešnici i predati mu se u potpunosti.

Bog je Adama zaogrnutog smokvinim listom priupitao; «Zašto si uzeo sa drveta? Tko ti je ponudio plod?» «O, Bože, žena koju si stavio uza me, ona mi je dala sa stabla, pa sam jeo.» «Evo, što si to učinila?» «Zmija me prevarila, pa sam jela.» Bog je tada rekao zmiji; «Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!» Zbog toga zmije pužu na trbuhu. Bog se zatim opet obratio Adamu i Evi; «I vi ste sagriješili. Vi koji ste zavedeni na grijeh i kolovođa koji vas je zaveo jednaki ste grešnici.» I danas lažni proroci propovijedaju nazovi-evanđelja, govoreći; «Primite vatru!» Ljudi koje zavode završit će isto kao i oni, u paklu.

Gospod je mislio; «Neću napustiti Adama i Evu koje je zaveo Sotona pa su zgriješili. Naumio sam stvoriti ljude na svoju sliku, te ih učiniti svojom djecom, i svoj naum ću dovršiti.» To je bio Božji naum. Bog je stoga grijeh prenio na životinju, ubio ju, oderao i od njena krzna načinio odjeću kojom je zaodjenuo Adama i Evu. To je učinio simbolom našeg spasenja. Pregače načinjene od smokvinog lišća ne mogu potrajati niti jedan dan, već se moraju neprestano popravljati. Bog je Adama i Evu zaodjenuo vječnim životom, rekavši im; «Dođite, Adame i Evo, načinio sam vam novu odjeću od životinjskoga krzna, odjenite ju. To je krzno životinje koja je umrla za vas.» Gospod je zaodjenuo Adama i Evu sa životinjskim krznom koje je blagoslovio svojom pravednošću kako bi Adamu i Evi podario novi život. Gospod Bog je za Adama i Evu načinio krznenu odjeću kojom ih je zaodjenuo, baš kao što spasenjem svoje pravednosti zaogrće vjernike.

Međutim, spasenje čovječanstva koje nije povezano sa Božjim spasenjem poput pregače je od smokvina lista. Bog nas je zaodjenuo u krznenu odjeću, u svoju pravednost. Gospod je zaodjenuo oprost grijeha svojom pravednošću, podarivši nam svoje tijelo i svoju krv. Svojim krštenjem i raspećem na križu na sebe je uzeo sve naše grijehe kako bi umjesto nas primio svu osudu. Bog nam oprašta sve grijehe kada vjerujemo u Božju pravednost po evanđelju Isusovog krštenja i prolivene krvi. Evanđelje je to koje spašava grešnike od njihovih grijeha.

Postoje mnogi ljudi koji pokušavaju ustanoviti svoju vlastitu pravednost, odbacujući Božju pravednost. Ti ljudi bi morali odbaciti svoju pravednost. U Rimljanima 10:1-4 stoji zapisano; «Braćo, želja moga srca i moja molitva Bogu za njih jest da se spase. Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. Jer Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje.»

Izraelci su inzistirali na svojem legalizmu kako bi ustanovili svoju vlastitu pravednost, ignorirajući Božju pravednost. Bog je ljudima dao zakon kako bi ih osvijestio u vezi grijeha. Ljudi pomoću Deset zapovijedi posjeduju spoznaju grijeha, a vjerom u pravednost njegova spasenja mogu postići oproštenje grijeha; na taj način bivaju spašeni putem žrtvenog sustava Prebivališta. Stoga žrtva okajnica iz Prebivališta implicira da je Isus Božje utjelovljenje u Novom zavjetu. Međutim, Izraelci nisu prepoznali tu Božju pravednost.

Zašto je Isus kršten? Ivan Krstitelj krstio je Isusa kako bi uzeo sve grijehe svijeta. Isus je netom prije svoga krštenja rekao Ivanu Krstitelju; «Pusti sada, jer tako nam dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.» (Matej 3:15) Iz tog razloga je Isus kršten. Kršten je kako bi mogao uzeti sve grijehe čovječanstva. Svojim krštenjem je uzeo sve grijehe svijeta. «Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!» (Ivan 1:29) Na sebe je uzeo sve grijehe i razapet je kako bi ih okajao. Međutim, Izraelci nisu vjerovali da je Isus postao savršenim spasiteljem grešnika.

Izraelci se nisu podložili Božjoj pravednosti, ali Isus je dovršetak zakona i pravednost za sve koji u njega vjeruju. Dovršetak zakona znači da je Isus uzeo sve grijehe svijeta. Isusa su zakonodavci osudili i prokleli kako bi svi vjernici mogli biti posvećeni. On je dokinuo prokletstvo zakona. Isus je iskupio sve ljude od njihovih grijeha. Isus je kršten kako bi uzeo sve grijehe čovječanstva. Uzeo je sve grijehe svijeta dozvolivši Ivanu da ga krsti te da prenese sve grijehe svijeta na njegovo tijelo. Tim činom je spasio sve ljude od njihovih grijeha. Dokinuo je osudu prokletstva zakona ponijevši grijehe ovoga svijeta od Jordana sve do križa. Savršeno nas je spasio od osude i prokletstva zakona.

To je označilo kraj zakona i početak pravednosti Božjeg spasenja. Isus je pravovaljano uzeo sve grijehe svijeta time što je dozvolio Ivanu Krstitelju da ga krsti, te svojim odlaskom na križ. Kako je moguće da u nečijem srcu prebiva grijeh ako uistinu vjeruje u pravednost Isusovog spasenja? «Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru». Isusovo krštenje i krv koju je prolio na križu Božja je pravednost. Vjerovati u Božju pravednost znači vjerovati u Isusovo krštenje i prolivenu krv.

Isus je taj koji je svojim krštenjem ispunio Božju pravednost. Želim da u to vjerujete. Tada ćete biti spašeni od svih svojih grijeha. Pravednost nam je podarena kako bi grešnici putem Isusovog krštenja postali bezgrešnima. Nadalje, Isusovo raspeće je označilo pravednost Božjeg suda. «Krist je dovršio zakon.» Božja osuda će se sručiti samo na one koji još nisu osuđeni za vrijeme postojanja zakona. Božji zakon razotkriva grijeh i dokazuje nam da je plaća za grijeh smrt, a njegovo prokletstvo sam pakao. Dakle, Isusovo krštenje i njegova krv prolivena na križu dokončali su prokletstvo zakona. Isus je uzeo sve naše grijehe i dokončao zakon kako bi ispunio svu pravednost.

Pročitajmo iz Evanđelja po Mateju 25:1-13. Ovdje imamo usporedbu o deset djevica koje su čekale svojeg mladoženju, dolazak našeg Gospoda. Pogledajmo u ovom biblijskom zapisu što je to Božja pravednost.

«Tada će biti s kraljevstvom nebeskim kao sa deset djevica koje uzeše svoje svjetiljke te iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude, naime, uzeše sa sobom svjetiljke, ali ne uzeše ulja. Mudre, naprotiv, uzeše ulje u posudama skupa sa svojim svjetiljkama. Kako se zaručnikov dolazak otegnu, sve zadrijemaše i zaspaše. U ponoći odjeknu glas: ‘Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve djevice i opremiše svoje svjetiljke. Lude, pak, rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svog ulja, jer nam se svjetiljke trnu.’ Ali im mudre odgovoriše: ‘Nipošto! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; pođite radije trgovcima pa sebi kupite!’ Dok su išle kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu, te se zatvoriše vrata. Poslije toga dođoše i ostale djevice i rekoše: ‘Gospodine, gospodine, otvori nam!’ On im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznajem vas.’ Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!» (Matej 25:1-13)

Zapisano je da je nebesko kraljevstvo poput deset djevica koje su uzele svoje svjetiljke i krenule u susret mladoženji. Tko ulazi u nebesko kraljevstvo? Tko je od deset djevica ušao u nebesko kraljevstvo? Zašto neke djevice nisu mogle ući u nebesko kraljevstvo, iako su vjerovale u Isusa? Gospod nam govori o tome kroz ovu biblijsku usporedbu. Bilo je pet ludih, a pet mudrih djevica. One lude uzele su svoje svjetiljke, ali nisu ponijele ulja. Svjetiljke označavaju crkve. Te što su uzele svjetiljke a nisu ponijele ulja predstavljaju ljude koji idu u crkvu bez Duha Svetog (u Bibliji ulje predstavlja Duha Svetog).

Što su lude učinile? Uzele su svjetiljke, a nisu ponijele ulja. Ima ljudi koji nisu nanovo rođeni, a vjeruju u Isusa i pobožno pohađaju crkvu. Svi govore; «Moja crkva propovijeda pravu nauku.» Svaki kršćanin ovoga svijeta misli upravo to. Veoma su ponosni na crkvene oce i neke ljude iz svoje zajednice. Lude su ponijeli svjetiljke, a nisu ponijele ulja, dok su mudre u ponijele svjetiljke i posude sa uljem.

Što je čovjek? Čovjek je za Boga posuda. Prah. Čovjek je načinjen iz praha. Čovječanstvo je posuda u kojoj se može nalaziti Bog. Mudre su uzele svoje svjetiljke i posude sa uljem.

Biblija nam kazuje da među ljudima koji vjeruju u Isusa ima ludih djevica. Takvi sa sobom nose svjetiljke bez ulja. To znači da nisu nanovo rođeni. Koliko dugo traje fitilj bez ulja? Moramo znati da svjetiljka bez ulja brzo gasne, bez obzira na to koliko dobar fitilj ima. Vjernici koji još nisu nanovo rođeni isprva osjećaju žarku ljubav za Gospoda. To traje nekih četiri do pet godina. Poslije toga žarka ljubav za Gospoda lagano gasne. Takvi moraju shvatiti da im grijeh nije oprošten.

Ljudi koji nisu nanovo rođeni, dakle oni bez ulja (Duha Svetog), govore stvari poput: «Nekoć davno moja vjera je bila stamena. Na početku sam bio dobar, više nisam. I ti ćeš uskoro postati poput mene.» Radi se o lažnim prorocima i lažnim svecima koji žive religiozno, ali nisu nanovo rođeni. Takvi moraju steći vjeru spasenja, jer njihova vjera ne temelji se na ulju (Duhu Svetom). Njihova vjera temelji se na njihovim emocijama. Oni moraju steći spasenje pomoću vjere u vodu i krv Isusa Krista, te primiti Božje ulje na dar. Fitilj označava ljudsko srce.

U navedenom primjeru djevice čekaju mladoženju. Da bismo to shvatili, moramo poznavati kulturnu pozadinu Izraelaca. Kod njih se ceremonija vjenčanja odvija noću, a počinje dolaskom mladoženje. Dakle, nevjesta mora čekati svog mladoženju. Takva je bila ceremonija vjenčanja u Izraelu.

«Kako se zaručnikov dolazak otegnu, sve zadrijemaše i zaspaše.» Začuo se povik; «Zaručnik dolazi!» Začuvši to, nevjeste su se ustale i svojski se potrudile kako bi se dotjerale. Dok je deset djevica čekalo mladoženju, on je stigao uz povik; «Zaručnik dolazi!» «Tada ustadoše sve djevice i opremiše svoje svjetiljke. Lude, pak, rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svog ulja, jer nam se svjetiljke trnu.’» Ove lude bile su stvarno glupe. Trebale su pripremiti ulje prije mladoženjinog dolaska. Bez obzira na stanje fitilja, svjetiljka puna ulja ne bi se ugasila.

Lude djevice u čijim svjetiljkama nije bilo ulja sagorijevale su samo fitilj. To znači da je kod njih gorjelo samo srce. «Moram se nanovo roditi, živjeti poput nanovo rođene osobe, moram se ispuniti Duhom Svetim.» Tako su spalile svoja srca. U vrijeme našeg djetinjstva sobe su noću osvjetljavale petrolejke. Kada bismo u lampu stavili list papira, on bi izgorio u tren oka. Vatra bi nakratko bila veoma intenzivna, a plamen visok, ali ubrzo bi zgasnula.

Lude djevice koje idu u pakao one su koje sagorijevaju svoja vlastita srca (emocije) a nemaju ulja, pa vatra njihove vjere gasne pri susretu sa Gospodom. Takve u sebi nemaju Duha Svetog. One smatraju da im je vjera ispravna, iako ne posjeduju Duha Svetog. Pjevaju; «Dođi, o vatreni Duše, dođi». U neprestanoj su strci. Takve žene zatim počnu plesati (to nazivaju plesom Duha Svetog), tresući svoje grudi, govoreći; «Dođi, hajde molim te dođi.» Glupe su i lude. I mi smo ludi ukoliko stojimo grešni pred svojim spasiteljem. Da nam u srcima prebiva grijeh, bili bismo poput ludih djevica, unatoč našoj vjeri u Isusa. Nikada nemojte biti luda djevica.

Gospod je sveti Bog. Mladoženja je Bog i bezgrešni Božji Sin. Bog je naš mladoženja. Međutim, kako možete pokušavati susresti Boga dok vam je u srcu grijeh? Želite li susresti Boga sa grijehom u srcu? To bi bilo veoma glupo i ludo.

Isus, naš mladoženja, došao je na svijet i posvetio nevjeste. Pretvorio je svoje nevjeste u pravednice i svojim krštenjem odnio sve njihove grijehe. Odabrao ih je za svoje nevjeste. Kada se vrijeme ispunilo, njih pet reklo je; «Molim te, dođi.» Međutim, ostalih pet još uvijek stoji u mraku. Kako mogu obaviti ceremoniju vjenčanja sa licem u mraku? Mladoženja je došao i rekao; «Kako ste?» Lica potonjih pet nevjesta smračila su se zbog njihovih grijeha. Bile su veoma ožalošćene zbog toga što su im poneki grijesi onečišćavali srce.

Kako Gospod može oženiti nevjestu koja plače zbog svojih grijeha? «Hvala ti, Gospode, što si me ovako posvetio.» Ovakva osoba bila bi sretna sa svojim duhovnim mladoženjom, iako je slaba, jer mladoženja ju voli i odnio je sve njene slabosti i grijehe. Mladoženja obično očekuje od mlade da se ušminka, te joj stoga šalje odjeću, sve najbolje parfeme i kozmetiku. Mlada se zatim uredi svim tim stvarima te je spremna dočekati ga.

Naš Gospod poslan je na svijet kao mladoženja kako bi nam omogućio da ga dočekamo kao njegove nevjeste. Na rijeci Jordan dao nam je svoje tijelo za otpust grijeha. «I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.» (Ivan 1:14) Sam Gospod uzeo je sve naše grijehe kako bismo vjerom u njega stekli puninu milosti, istine i otpusta grijeha. Mladoženja je na Jordanu uzeo sve grijehe svojih nevjesta. Gospod je spasio svoje nevjeste od njihovih grijeha time što je osuđen na križu umjesto njih.

Lude djevice zamolile su mudre da podijele svoje ulje sa njima, jer njima je ulja ponestalo, a mladoženja je stigao. Možemo li podijeliti Duha Svetog? Možemo li ga kupiti novcem? Možemo li kupiti otpust grijeha dobrim djelima, naporima ili novcem? Mudre djevice su im rekle neka kupe Duha Svetog od propovjednika probuđenja. Lude su mislile da ga mogu otkupiti. Mislile su da mogu kupiti ulje novcem. Živjele su revno, religiozno, smatrajući da će velikim novčanim darovima i službama, pohađanjem pravovjernih crkvi i neprestanom molitvom postići nešto.

Međutim, bez obzira na sve, nitko ne može zemaljskim dobrima kupiti otpust grijeha, jer radi se o Božjem daru. Lude pokušavaju spaliti svoje emocije sve dok se ne nađu pred Gospodom. Jedna od pet ludih djevica započela je svoj religiozni život riječima; «Slijedit ću te, ako treba otići ću na vrh planine i moliti se za oprost. Hajde, idemo mu služiti, idemo propovijedati evanđelje.»

Mladoženja je napokon stigao, uz fanfare. Lude su nakon mladoženjina dolaska krenule kupiti ulje, a djevice, koje su posjedovale oprost grijeha, i koje su pripremile ulje (Duha Svetog), krenule su na svadbu. Mladoženja je, nakon što je sve pripremio, došao po nevjeste. Zatim je zaključao vrata. Isus nije odabrao pet djevica nasumice. Broj ‘pet’ u Bibliji označava ‘milost’. Pet djevica označavaju one koji su milošću primili otpust grijeha, one koji vjeruju u Gospodinovu milost i pravedna djela. Oni znaju što je mladoženja učinio za njih i vjeruju u Božju pravednost, koja i njih čini pravednima. Naposljetku su, pak, došle i ostale djevice govoreći; «Gospode, gospode, otvori nam.» On im je odgovorio; «Uistinu, kažem vam, ne poznajem vas.»

Ljudi koji nisu pripremili ulje ne mogu susresti Gospoda. Gospod će u nebesko kraljevstvo primiti samo one koji su vjerovali u Božju pravednost, one koji su čekali nebesko kraljevstvo i koji su zaista u svoja srca primili otpust grijeha. Gospod je obećao; «Obratite se … Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha». Što se događa nakon otpusta grijeha? U Bibliji piše; «tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.» (Djela 2:38) Kada primite evanđelje Božje pravednosti, grijesi iz vašega srca izbrisat će se i primit ćete Duha Svetoga. Mi ne možemo fizički osjetiti Božjeg Duha Svetog. On, unatoč tome, postoji. Možemo reći da u nama nema grijeha jer u svojim srcima imamo Duha Svetog i Božju riječ. On uistinu postoji. Svatko tko prima Božju pravednost postaje pravednikom, unatoč tome što je slab. Onaj, pak, koji ne posjeduje Božju pravednost, ostaje grešnik.

Gospod je došao vodom i krvlju. Svojim krštenjem nas je spasio od naših grijeha. Svojim krštenjem je uzeo sve naše grijehe i, prolivši svoju krv, umjesto nas primio kaznu za sve naše grijehe. Što nam o tome govore apostoli Ivan, Petar i Pavao? Oni jednoglasno govore o Isusovom tijelu i njegovoj krvi. Oni govore o Isusovom krštenju i krvi koju je prolio na križu. U Evanđelju po Mateju 3:13-17 detaljno je opisano Isusovo krštenje. Isus je kršten kako bi grešnike učinio bezgrešnima, kako bi u Jordanu oprao sve grijehe svijeta.

Pročitajmo I Petrovu 3:21. Petar je posvjedočio da njegovo krštenje označava naše spasenje. «Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas; i ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest, uskrsnućem Isusa Krista, koji, uzašavši na nebo, sjedi s desne strane Božje, pošto je sebi pokorio anđele, vlasti i sile.» (I Petrova 3:21-22)

Zapisano je; «Ono što je ona unaprijed označivala, to jest krštenje, spasava sad i vas». Isusovo krštenje, pomoću kojega je na svoje tijelo preuzeo sve naše grijehe, dokaz je našeg spasenja. Njegova krv prolivena na križu dokaz je da je on osuđen za naše grijehe. Razumijete li što vam želim reći? U Bibliji piše da je Isus onaj koji je došao s vodom, krvlju i Duhom Svetim (I Ivanova 5:6-9). Isus je došao na svijet u obličju čovjeka i uzeo sve naše grijehe na isti način na koji je Veliki svećenik Aron položio svoje ruke na žrtvu okajnicu kako bi na nju prenio grijehe ljudi.

Voda je ta koja nas spašava, naime, krštenje. Zapisano je da ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće. To ne znači da, nakon što dobijemo oprost grijeha, više ne griješimo. Vjerom u Isusovo krštenje zadobit ćemo otpust grijeha. Ne griješimo li još uvijek u tijelu? Da, griješimo. Mnogi ljudi ne shvaćaju oproštenje grijeha i govore stvari poput; «Ako u tvom srcu više nema grijeha, nikada više nećeš sagriješiti.» To nije istina. U Bibliji piše; «Ne zemlji nema pravednika koji čineći dobro ne bi nikad sagriješio.» (Propovjednik 7:20) Tijelo je još uvijek slabo. Slabo i ostaje sve do smrti. Grešno je sve do smrti; «ono nije uklanjanje tjelesne nečistoće, nego Bogu upravljena molitva za dobru savjest». Naša savjest je pred Bogom čista ukoliko vjerujemo u Isusovo krštenje i prolivenu krv. Vjerujemo li da je Gospodin svojim krštenjem uzeo sve naše grijehe, čiste savjesti možemo Boga zvati svojim Gospodom i spasiteljem.

Isusovo krštenje i prolivena krv su hrana za srce. Isusovo krštenje, kojim su oprani naši grijesi, hrana je za srce. Zbog toga je apostol Petar rekao da je krštenje to koje nas spašava.

Pogledajmo I Petrovu 1:22-23. «Pošto ste pokoravanjem istini očistili svoje duše da postignete bratsku ljubav, čistim srcem ljubite žarko jedan drugoga, jer ste ponovo rođeni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: riječju živoga i vječnog Boga.» Amen.

Vjerom u Isusovo krštenje i prolivenu mu krv smo se nanovo rodili i primili oprost svih grijeha. Nanovo smo rođeni vjerom u zapisanu Božju riječ. Nanovo smo rođeni ‘riječju živoga i vječnog Boga.’ Haleluja! Novo rođenje događa se samo po riječi živoga i vječnog Boga. Božja riječ je kanon, što u doslovnom prijevodu znači štap za mjerenje. Ona je mjerilo spasenja. Štap kojim Bog mjeri spasenje nikada se ne mijenja.

Ivan Krstitelj je u Evanđelju po Ivanu 1:29 rekao; «Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!» Jaganjac Božji koji je kršten na Jordanu pravi je kruh života, koji nas je spasio svojim tijelom i krvlju.

Želite znati više o Poslanici Rimljanima? Kliknite na barjak dolje i uzmite svoju besplatnu knjigu o Poslanici Rimljanima.

Posvećeni smo i spašeni po vjeri u Božju riječ. U Bibliji piše; «Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.» i «Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: ‘Pravednik će živjeti od vjere.’» (Rimljanima 10:17, 1:17) Pravedni možemo postati samo po vjeri u evanđelje.

Jeste li posvećeni? – Amen. – U vama više nema grijeha? To je evanđelje, grč. ‘’, radosna vijest. Što je to Božja pravednost? To je činjenica da je Gospod izbrisao sve naše grijehe podarivši nam svoje tijelo i svoju krv. Božja pravednost omogućila nam je da budemo posvećeni. Božja pravednost leži u tome što je Isus, koji je bio bezgrešan, uzeo sve grijehe svijeta i što je razapet namjesto grešnika. Voda, Isusovo krštenje, oprala je sve grijehe svijeta. Božja pravednost podarena nam je samim time što je Isus svojim krštenjem i raspećem uzeo sve grijehe svijeta. Božja pravednost nalazi se u njegovom krštenju i smrti, a križ je prototip naše osude. To je Božja pravednost koja je otkrivena u evanđelju.

Nazad