|
Stol za prinesene kruhove
< Izlazak 37:10-16 >
“Od bagremova drva načini stol, dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. Obloži ga čistim zlatom i od zlata mu naokolo načini završni pojas. I načini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo načini zlatan završni pojas. Salije mu četiri zlatna koluta. Kolutove onda pričvrsti za njegova četiri nožna ugla. Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol može nositi. Motke za nošenje stola načinio je od bagremova drva i zlatom ih obložio. A pribor što se držao na stolu-njegove zdjele, varjače, vrčeve i pehare za izlijevanje prinosa-napravio je od čistoga zlata.”
Stavljajući obrub na naša srca, moramo postati oni koji jedu od Kruha života
Stol za prinesene kruhove, jedan od instrumenata unutar Šatora je bio načinjen od bagremova drva, obložen čistim zlatom. Bio je dug dva lakta (90 cm: 3 stope), lakat i pol visok (67.5 cm: 2.2 stope) i lakat širok. (45 cm: 1.5 stopa). Na stol za prinesene kruhove redovno su se odlagalo 12 štruca kruha, a taj kruh su mogli jesti samo svećenici (Levitski zakonik 24:5-9).
Među karakteristikama stola za prinesene kruhove su: imao je podlanicu širok obrub; završni pojas od zlata je uokvirivao obrub; četiri zlatna koluta su stavljena na četiri ugla; kolutovi su držali motke od bagremova drva, obložene zlatom kojima se prenosio stol. Pribor za stol–njegove zdjele, varjače, vrčevi i pehari za izlijevanje prinosa–također načinjene od zlata.
U Izlasku 37:11-12 čitamo, “Obloži ga čistim zlatom i od zlata mu naokolo načini završni pojas. I načini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo načini zlatan završni pojas.” Stol za prinesene kruhove u Svetištu Doma Božjeg imao je podlanicu širok obrub, oko kojega je stavljen zlatni pojas. Zašto je Bog zapovjedio Mojsiju da stavi ovakav obrub? Ovaj podlanicu širok obrub, širok oko 10 cm, je služio tome da spriječi padanje kruha sa stola.
Budući je samo svećenik mogao jesti od kruha stavljenog na stol, i mi moramo postati oni koji duhovno jedu od ovog kruha. Samo oni koji su spašeni od grijeha i primili vječni život po vjeri u krštenje Isusa Krista, tj. samo oni koji vjeruju u evanđelje vode i Duha za svoje spasenje, mogu jesti od ovog kruha.
Obrub, visok kao podlanica je posebno stavljen oko Stola za prinesene kruhove, kako kruh ne bi ispao sa stola. Na sam Šabat, vruć, svjež kruh stavljen je na stol. Moramo posebno obratiti pozornost na činjenicu da je obrub, podlanicu širok postavljen oko stola za prinesene kruhove i da je imao i pojas od zlata koji je uokvirivao obrub.
Oblik stola za prinesene kruhove nas uči da moramo u svojim srcima držati Riječ istine koja donosi spasenje i vječni život. To nam govori da možemo imati duhovnu vjeru ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana koji se koristio za vrata Šatora, i to samo onda kada vjerujemo u krštenje Isusa Krista i Njegovu krv na križu. Kada dođemo do spoznaje ovog otkrivenja, da samo oni koji vjeruju u istinu očitovanu u ovom ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu i prepredenom lanu, postajemo Božja djeca.
Ne bismo imali ništa sa Gospodom kada ne bismo vjerovali na ovaj način. Oni koji traže kruh života moraju imati vjeru koja vjeruje u evanđelje vode i Duha očitovano u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu i prepredenom lanu. Moramo vjerovati da je samo evanđelje vode i Duha stvarna istina spasenja. Bog nam govori da sagradimo obrub vjere u našim srcima kako Riječ spasenja ne bi ispala od nas.
Ovo evanđelje vode i Duha nam je predano od doba Rane crkve. Od tog doba do današnjeg dana, Bog je očistio grijehe onih koji vjeruju u ovo evanđelje. Vidimo da sada, kao i prije, Bog spašava duše onih koji vjeruju u istinu ovog evanđelja vode i Duha. Spašeni smo vjerom u istinu očitovanu u vratima Šatora, i Bog nam je dozvolio da živimo duhovno uz obrub u našim srcima.
Primili smo vječni život po vjeri u evanđelje vode i Duha i to evanđelje nam omogućuje da dijelimo kruh života sa drugima. Došli smo služiti Božja pravedna djela. Ako se dok vjerujemo u evanđelje vode i Duha, ne držimo čvrsto za istinu evanđelja, posrnut ćemo i izgubiti ga. Zato moramo podići obrub vjere u našim srcima, neprestano razmišljajući o evanđelju vode i Duha.
U našim srcima moramo imati vjeru koja vjeruje u evanđelje koje sadrži ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo
Ako ljudi nemaju vjeru u ovu istinu, oni ne mogu biti spašeni od svojih grijeha. Oni moraju inzistirati na svom spasenju, jer sada njihova srca ne drže čvrsto vjeru u evanđelje vode i Duha očitovano u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu.
Ne vjerovati u evanđelje vode i Duha kao istinu je isto kao odreći se Gospoda. Kruh života nije samo nešto što trebamo posjedovati, već ga moramo staviti u svoja usta, preraditi ga i pojesti, učiniti našim. Kada nastavljamo bez vjere u Riječ Božju i ispustimo je iz svojih srca, istina spasenja nestaje iz naših srca.
Možda se pitate kako je moguće izgubiti dragocjeno spasenje kada ste već spašeni od grijeha. Nažalost, mnogi koji ne drže Riječ Božju, iako su primili radosno istinu na početku, će umrijeti jer nemaju korijen utemeljen u pravom evanđelju.
Isus je o ovoj temi govori kroz četiri različita tla srca, u usporedbi o sijaču (Matej 13:3-9, 18-23). U toj usporedbi, sjeme istine Božje je posađeno na četiri različita tla ljudskog srca. Prvo tlo je bilo uz put, drugo kameno tlo, treće trnje, a četvrto dobro tlo. Sjeme koje je palo na prve tri vrste tla nije donijelo plod, samo ono koje je palo na dobro tlo je rodilo plodom. To znači da mnogi ljudi mogu izgubiti spasenje na sredini puta, iako su čuli i prihvatili evanđelje vode i Duha, pravo evanđelje spasenja. Zato moramo upamtiti da ukoliko tlo nije dobro, moguće je da ćemo izgubiti spasenje koje nam je Gospod dao.
Ako u svom srcu vjerujemo u spasenje koje je došlo u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom platnu, tada je tlo naših srca dobro. No ponekad vidimo da neki ljudi gube spasenje zbog svoje nesposobnosti da obrane svoju vjeru kao rezultat slabo ukorijenjene njihove vjere u Božjoj Riječi. Zato moramo ostati u Božjoj crkvi, jesti od kruha života svakodnevno i rasti u vjeri. Istinom manifestiranom u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu, Bog se brine o nama kako bi naša vjera rasla.
Moramo potvrditi oproštenje grijeha u našim srcima. Istina koja se mora naći u našim srcima je spasenje evanđelja vode i Duha očitovano u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu i prepredenom lanu. Ova istina spasenja je u srcima onih koji su primili oproštenje grijeha. Obnavljajući našu vjeru u ovom evanđelju vode i Duha, možemo živjeti svakodnevno kao Božja djeca.
Čak i oni koji vjeruju u evanđelje vode i Duha moraju razmišljati svakodnevno o evanđelju pravednosti Božje očitovanom u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom platnu. Zašto? Ako ne čuvamo čvrsto i sigurno evanđelje vode i Duha, možemo ga u svako doba izgubiti. Moramo se uvijek sjetiti što je pisac Hebrejima rekao židovskoj dijaspori: “Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili” (Hebrejima 2:1).
Danas, čak i među onima koji poznaju evanđelje vode i Duha, vidimo one u kojima s vremenom jenjava vjera u evanđelje. To je zato, što iako su povjerovali u evanđelje vode i Duha, oni nisu mogli jesti od kruha života u Svetištu i zato se njihova srca nisu očistila pravom vjerom.
Postoje i mnogi sluge Sotone u ovom svijetu koji pokušavaju ubiti pravedne hraneći ih kvasnim kruhom, tj. učenjem od vlastitih tijela. Ako se lažno evanđelje propovijeda u Božjoj crkvi, istina se miješa sa lažju, okrećući vjernike u ljude koje Bog ne može prihvatiti. Takvi ljudi poznaju istinu, ali ne vjeruju zato jer ne mogu načiniti obrub vjere, te završavaju kao oni koji nisu više potpuno spašeni od grijeha. Izreke 22:28 kažu, “Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji.”
Vrlo je važno da ne pomičemo međe vjere. Jasno moramo imati granice naše prave vjere i braniti ih do dana kad će se Gospod vratiti. Samo onda ćemo se hraniti kruhom života, samo će onda Gospod biti središte naših srca, samo onda ćemo imati vječni život. Bez obzira koliko nam kruha Bog daje, ako ne cijenimo njegovu vrijednost i ne zadržimo ju u svojim srcima, ili ako odstranimo obrub naših srca i naš kruh padne sa stola, postat ćemo djeca uništenja.
Neki od nas smo tek nedavno primili oproštenje grijeha, dok su drugi prije desetaka godina čuli evanđelje vode i Duha i iskusili oproštenje grijeha. Budući da čujemo svakodnevno o Riječi evanđelja vode i Duha, možda nam je već dosadno čim čujemo riječ “voda.” No, ipak moramo jesti od kruha pravog evanđelja. Koliko dugo to moramo činiti? Do dana Gospodinova povratka.
Neki od vas će se požaliti da ja stalno ponavljam kada propovijedam evanđelje vode i Duha, ali morate shvatiti zašto moram govoriti na ovaj način. To je zato što naša vjera mora biti ojačana razmišljanjem o evanđelju vode i Duha kako bi mogli postati radnici Božji. Moramo ispuniti ulogu vjernog i pouzdanog stražara duša ovog doba. Za nanovorođene duše, ovo pravo evanđelje vode i Duha je kruh života i prava hrana vjere. Zato moramo blagovati ovaj kruh svakodnevno, ne samo to, moramo ga i dijeliti sa drugima svakodnevno kako bi i oni primili oproštenje grijeha.
Kruh pravednosti je širiti evanđelje vode i Duha i tako oslobađati ljude od sile tame i pokazati im put do Kraljevstva nebeskog. (Ivan 4:34, Kološani 1:13). Ako zapostavimo kruh evanđelja vode i Duha, sigurno ćemo pasti ili poginuti. Ponekad zbog svoje slabosti, naša vjera u evanđelje vode i Duha može oslabiti. No, ako se držimo evanđelja vode i Duha u danima nevolje, ono se može pretvoriti u prozor prilike za dušu da ojača.
Kada čujemo i razmišljamo o evanđelju istine, što više ga čujemo, naše se duše više jačaju, što je jača naša vjera, više se obnavlja snaga u našim srcima. Moramo slušati evanđelje vode i Duha svaki dan, i potvrđivati našu vjeru u ovo evanđelje. Kao što Bog kaže u Izrekama, “Ukloni trosku od srebra, i uspjet će posao zlataru” (Izreke 25:4), tako mi moramo pročišćavati svoju vjeru, tj. nastaviti slušati evanđelje vode i Duha, priznavati ga u našim srcima i razmišljati nad njim s vremena na vrijeme. Evanđelje vode i Duha je kruh života koji nas čini živima! Kao što je Isus rekao u Oče našu, “kruh naš svagdanji daj nam danas”, Gospod nam je uistinu dao Riječ evanđelja vode i Duha. Zato nam je rekao da molimo na ovaj način.
Kada govorimo o spasenju od grijeha koje nam je dao Bog, moramo jasno razaznati kakva je bila naša vjera prije nego smo spašeni od grijeha. “Prije nego sam spoznao ovu istinu, nisam bio spašen od grijeha.” Moramo jasno priznati da, iako smo vjerovali u Isusa, nismo bili spašeni od grijeha. “U to vrijeme nisam bio potpuno spašen od grijeha, no kad sam nastavio slušati evanđelje vode i Duha, došao sam do vjere u svom srcu.
Iako sam vjerovao da je Isus moj Spasitelj, moje spasenje nije bilo savršeno, no sada, slušajući pravo evanđelje vode i Duha, doista sam spašen. Sada mogu stvarno vjerovati u evanđelje vode i Duha.” Samo kada shvatimo i vjerujemo da nas je Gospod potpuno spasio od grijeha Svojim krštenjem i krvlju križa, dar pravog spasenja silazi na naša srca sa Neba. Ta vjera vjeruje u istinu, a prava vjera nas spašava.
Evanđelje vode i Duha otkriveno u Bibliji je različito od vjere koju smo imali prije. Mi smo u to vrijeme vjerovali u evanđelje krvi na križu, umjesto savršenog evanđelja vode i Duha. Vjera samo u križ i vjera u evanđelje vode i Duha se mogu isprva činiti istima, no one su potpuno drukčije stvarnosti. Prije nego ste spoznali evanđelje vode i Duha, niste li vjerovali samo u krv na križu? Jesu li svi vaši grijesi tada bili izbrisani? Kada ste povjerovali u Isusovu krv na križu, još te uvijek imali grijeh. To je razlika između vjere koja vjeruje u evanđelje vode i Duha i vjere koja vjeruje samo u križ.
Evanđelje vode i Duha otkriveno u Bibliji je različito od vjere koju smo imali prije. Mi smo u to vrijeme vjerovali u evanđelje krvi na križu, umjesto savršenog evanđelja vode i Duha. Vjera samo u križ i vjera u evanđelje vode i Duha se mogu isprva činiti istima, no one su potpuno drukčije stvarnosti. Prije nego ste spoznali evanđelje vode i Duha, niste li vjerovali samo u krv na križu? Jesu li svi vaši grijesi tada bili izbrisani? Kada ste povjerovali u Isusovu krv na križu, još te uvijek imali grijeh. To je razlika između vjere koja vjeruje u evanđelje vode i Duha i vjere koja vjeruje samo u križ.
Moramo točno znati od čega se sastoji granica našeg spasenja od grijeha. Kako bismo se spasili od grijeha, moramo vjerovati u evanđelje vode i Duha. To evanđelje vode i Duha je istina za oproštenje grijeha. Jasni status spasenja će biti vaš kada priznate da niste bili spašeni prije nego ste povjerovali u evanđelje vode i Duha, i da sada svim svojim srcem, iskreno vjerujete u istinsko evanđelje.
Ako vjerujete u evanđelje vode i Duha u dubini svojih srca, morate to jasno priznati pred Bogom i primiti oproštenje grijeha, slušajući i vjerujući u evanđelje vode i Duha. Ako niste povjerovali u istinu evanđelja vode i Duha, tada možete pronaći nepogrešiv dokaz u svome srcu.
Moramo pažljivo istražiti našu vjeru pred Bogom. Nema srama u ispitivanju naše vjere. Ako vam je trebalo pet godina dok niste povjerovali u Isusa i u evanđelje vode i Duha, to nije sramota. Ako vam je trebalo deset godina da budete spašeni, i dalje nema srama u tome. Naprotiv, to je blagoslov.
Međutim, stvarnost je da postoje mnogi koji se pretvaraju da su spašeni od grijeha. Ali Duh Sveti, koji istražuje sve stvari ne može odobriti njihovu vjeru jer oni nisu dostigli čisto spasenje. Mudro je postaviti već sada jasnu granicu našeg spasenja–nije bitno znati datum kada smo spašeni već jasno odijeliti vrijeme prije nego smo spašeni i poslije–i priznati jasno svoju savršenu vjeru.
Naši Oci vjere su također vjerovali u isto evanđelje u koje mi sada vjerujemo
Prešavši Crveno more, kada su Izraelci htjeli prijeći Rijeku Jordan da uđu u Kanaansku zemlju, mogli su sigurno prijeći tek kad su slijedili svoje svećenike koji su najprije prenijeli Božji kovčeg svjedočanstva. Ako u sebi mislimo, “Oh, znači tako mogu priječi rijeku Jordan,” a zapravo ne prijeđu, ne mogu ući u zemlju Kanaan, jer će ostati na drugoj strani rijeke. Kako bismo ušli u zemlju Kanaan, moramo apsolutno prijeći Crveno more i Rijeku Jordan po našoj vjeri u Gospoda.
Duhovno govoreći, Rijeka Jordan je rijek smrti i uskrsnuća. Vjera koja nas je spasila od grijeha je vjera koja kaže, “Moram biti bačen u pakao, no kada je Gospod došao na ovu zemlju spasio me svojim krštenjem i krvlju na križu.” Kako bi nas savršeno spasio, naš Gospod je kršten u rijeci Jordan i prolio svoju krv na križu. Na sebe je preuzeo naše grijehe i platio plaću za grijeh, odričući se vlastitog života. Sada moramo vjerovati u tu istinu i postaviti jasnu granicu spasenja u našim srcima.
Dok propovijedam Riječ Božju, mogu vidjeti da ima mnogih u Njegovoj crkvi koji još nisu jasno postavili crtu spasenja u dubini svojih srca i nisu zbog toga spremni da služe Gospoda. Oni se pitaju kako mogu povući tu crtu određujući prije i poslije svog spasenja. Oni se izvlače govoreći, “Postoji li netko na ovoj zemlji tko može točno povući tu crtu? Jeli mogao apostol Pavle? Petar? Nitko to do sada nije učinio.” No apostoli vjere kao Pavle i Petar su obojica povukli crtu spasenja.
Pavle je povukao crtu na putu za Damask. On je često spominjao u svojim govorima, “jednom, u prošlosti, prije” za razliku od riječi “sada.” Petar također koristi iste riječi (1 Petrova 2:10, 14, 25). Možemo vidjeti da je i on povukao crtu kada gledamo njegova priznanja: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.” (Matej 16:16), i, “Njezin protulik, krštenje-ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu-i vas sada spašava po uskrsnuću Isusa Krista” (1 Petrova 3:21). I Pavle i Petar su jasno povukli crtu vjere između prije i nakon spasenja.
Tako ovo pitanje jeste li ili niste vjerovali u evanđelje vode i Duha nije problem nekog drugog, već je problem vaše duše. Sluge Biblije svi dotiču isti problem grijeha. Ovo je kritičan problem za svakog od nas i zato ga moramo riješiti po vjeri. Kada vjerujemo u evanđelje vode i Duha i tako rješavamo problem grijeha iz dubina naših srca, Bog je zadovoljan. Želite li zadovoljiti Boga? Tada samo morate priznati grešnost i riješiti problem vjerom u evanđelje vode i Duha. Ako cijelo ovo vrijeme niste bili spašeni, tada morate reći, “Bože, nisam još spašen.”
Isus reče, “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima” (Matej 16:19). S naše strane mi moramo prvo priznati “Bog me je spasio vodom i Duhom. Sada u dubini svog srca vjerujem u istinu evanđelja vode i Duha. Nema sumnje u to da me je Gospod spasio kroz evanđelje vode i Duha.”
Moramo priznati evanđelje vode i Duha u našim srcima. “Vjerujem u ovo evanđelje. Zato što je ono istinito i zato što je Gospod izbrisao moje grijehe, vjerujem u ovo evanđelje. Nisam bio spašen po vjeri.” Kada prepoznamo i vjerujemo u evanđelje dano od Gospoda, tada nam Gospod govori, “Mila mi je tvoja vjera.”
Ako ne povučemo liniju spasenja i prihvatimo to spasenje, Bog neće prepoznati da smo spašeni. Bog poštuje našu osobnost i ne prisiljava nas da vjerujemo, no ako ne vjerujemo u evanđelje vode i Duha Bog nam neće dati oproštenje grijeha. Ako ne priznajete evanđelje vode i Duha u svojim srcima, Sveti Duh ne može prebivati u vašim srcima.
Odbacujemo li sva druga evanđelja osim evanđelja vode i Duha? Ili mislimo da su čak i ta lažna evanđelja još uvijek korisna i nema potrebe da ih odbacimo? Moramo se preispitati i vidjeti u što zapravo vjerujemo. Zamislimo za tren da smo naišli na hrpu rabljenih aparata i elektronike. Zamislimo dalje da smo neke od njih donijeli kući, misleći da će možda raditi, no poslije shvaćamo da nijedno od njih ne radi, te da je potpuno beskorisno. Hoćemo li ih zadržati ili baciti? Kada odlučimo da su beskorisni, naravno da ćemo ih odbaciti. Kada donesete zaključak da nešto nije korisno i autentično, onda morate znati odlučno ga odbaciti.
Kada tako činimo sa zemaljskim stvarima, kako bi trebali gledati na duhovne stvari? Moramo biti još odlučniji u odbacivanju laži u našim duhovnim stvarima. Moramo povući jasnu crtu koja razlikuje vjeru u evanđelje vode i Duha od lažnih vjera koje vjeruju samo u krv na križu; moramo prepoznati da vjera u krv na križu ne može donijeti spasenje; i moramo odlučno odbaciti takvu pogrešnu doktrinu. Koje je biblijski ispravno evanđelje? Je li to evanđelje krvi na križu? Ili je evanđelje vode i Duha? Vaša vjera koja vjeruje u evanđelje vode i Duha, koja vas je spasila od grijeha je ono što je milo Bogu.
Ukratko, postoje dvije vrste kršćana: oni koji znaju i vjeruju u evanđelje vode i Duha i oni koji ne vjeruju. Možda se čini da su obje grupe sličnog života vjere, no istina je da su oni potpuno različiti. Mislite li vi da nesavršeno evanđelje u koje ste vjerovali ima neke koristi? Jeste li ga zadržali cijelo ovo vrijeme misleći da će donijeti neku korist?
Takva vjera je lažna vjera, nešto što je proizašlo od čovjekovih misli i morate ju odbaciti kao staru prtljagu prošlosti. Zato što još niste odbacili laž i neistinu imate problema u dubini svojih srca. Savjetujem vam da se prisjetite Ove Riječi: “Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine” (Levitski zakonik 19:19).
Da bismo ušli u Svetište, moramo ući kroz njegova vrata
Kojim materijalom je načinjen ulaz u Šator? Izvezen je od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Oni koji su se rodili od vode i Duha moraju otvoriti vrata Šatora i ući u Svetište. Pod stupovima vrata Šatora postavljena su brončana podnožja. Ta podnožja nam pokazuju da je evanđelje vode i Duha istina spasenja.
Ona nas uče da, iako nismo imali šanse da izbjegnemo Božju osudu za naše grijehe, primajući blagoslove nanovorođenja od vode i Duha postali smo Božji narod. Možemo ući u Šator samo kada odbacimo pogrešno mišljenje da od boja četiriju prediva možemo biti spašeni samo kroz službu Isusovo manifestiranu u tamnocrvenom predivu.
Ukoliko ne odbacimo naše sebične misli i vjeru, ne možemo vjerovati u spasenje očitovanu u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu. Moramo prepoznati da je istina očitovana u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom predivu i prepredenom lanu evanđelje vode i Duha i moramo priznati grešnost naših sebičnih misli kada smo vjerovali samo u krv na križu.
Ako Gospod htjedne, On će nas voditi do istine evanđelja vode i Duha. Samo oni koji vjeruju u ovu istinu evanđelja vode i Duha mogu oprati svoje grijehe i primiti vječni život. Samo vjerom u ovu istinu možemo otvoriti vrata spasenja i ući u Svetinju.
Ako ne uspijete prepoznati grešnost naše stare vjere koju smo imali prije nego smo upoznali evanđelje vode i Duha, iskusit ćete osudu grijeha, jer nećete biti spašeni. Ako se to dogodi, ne možete ni ući u Svetište i jesti od kruha života. Samo kada uđete u Svetište, vjerom u evanđelje vode i Duha, možete blagovati topli kruh života.
Morate shvatiti da vas je Gospod načinio Božjom djecom, opravši vaš grijeh tijekom Svog krštenja, ljubičastim predivom, noseći osudu vaših grijeha na križu, tamnocrvenim predivom. Morate jasno razaznati i vjerovati da vam je neophodno evanđelje vode i Duha. Možete doći u Božju crkvu i imati udjela u kruhu života sa pravednima onda kada spoznate da je Bog jedan koji nam je dao evanđelje vode i Duha.
Tijelo Gospodnje je kruh života za oproštenje grijeha
Okrenimo na Ivana 6:49-53: “‘Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje-za život svijeta.’ Židovi se nato među sobom prepirahu: ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’ Reče im stoga Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!’” Isus je rekao da oni koji jedu od Njegova tijela i piju od Njegove krvi imaju vječni život. Ovaj odlomak znači da svi moramo jesti od tijela i krvi Isusove.
Kako da jedemo tijelo Isusovo i pijemo Njegovu krvi? Vjerujući u evanđelje vode i Duha možemo jesti tijelo Isusovo i piti Njegovu krv. Vjerujući da je Isus ponio na sebe naše grijehe Svojim krštenje, možemo jesti od Njegova tijela. Vjerujući da je Isus ponio sve naše grijehe na sebe i bio osuđen na križu za njih, možemo piti Njegovu krv.
Također moramo vjerovati da, iako su djela spasenja manifestirana u ljubičastom, crvenom i tamnocrvenom platnu i prepredenom lanu, Isus je oprao sve naše grijehe i učinio nas Božjom djecom. Bez obzira kako ste vjerovali prije nego ste povjerovali u evanđelje vode i Duha, morate priznati da je ta stara vjera bila pogrešna i načiniti obrub vjere.
U Ivanu 6:53 čitamo, “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi” Čak i sada neki ljudi koriste ovaj odlomak kako bi zagovarali doktrinu transupstancijacije. Ta doktrina kaže da se kruh i vino korišteni u Svetoj večeri pretvaraju u pravo tijelo i krv Isusovu kada se taj obred čini po vjeri. No, moramo shvatiti i vjerovati da ovaj odlomak iz Ivana 6:53, daleko od transupstancijacije, zapravo govori o evanđelju vode i Duha.
Tijekom Svete večere, ako čekate u redu da vam svećenik stavi komad kruha u usta, hoće li se taj kruh pretvoriti u tijelo Kristovo? Neće! Možemo jesti tijelo Isusovo i piti Njegovu krv samo vjerujući da je Isus došao na ovu zemlju, uzeo na sebe grijehe svijeta i oprao ih svojim krštenjem, odnio ih na križ i umro na njemu i tako nas spasio od smrti.
Oni koji jedu tijelo Isusovo i piju Njegovu krv po vjeri su oni koji vjeruju u istinu da nas je Isus, kroz ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo, spasio od grijeha uzevši na sebe grijehe i osudu na Svom vlastitom tijelu. Moramo jesti od tijela Isusovog i piti od Njegove krvi svojom vjerom u krštenje i krv Isusa Krista.
Isusa je na rijeci Jordan krstio Ivan Krstitelj kako bi naši grijesi prešli na Njega. Okrenimo na Mateja 3:15-17: “Ali mu Isus odgovori: ‘Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!’ Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’”
Isus je uzeo na sebe grijehe i bio je kršten od Ivana i umro na križu kako bi ispunio svu pravednost Božju. Naša vjera vjeruje u istinu evanđelja, da su svi grijesi svijeta predani na Isusa Krista kada je kršten od Ivana. To je prava vjera po kojoj možemo jesti od tijela Isusovog i piti Njegovu krv.
Ako prepoznate tu istinu, onda ste već jeli od tijela Isusovog po vjeri. Vaši grijesi su prešli na Isusa Krista jednom zauvijek i kritično je važno da u dubini vaših srca vjerujete u to. Takva vjera nam omogućuje da jedemo od tijela Kristovog. Jesu li vaši grijesi prešli na Isusa kroz Njegovo krštenje? Samo kada vjerujete u ovo možete jesti od tijela Isusovog. Nakon što je krstio Isusa, Ivan Krstitelj je uzviknuo: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” (Ivan 1:29).
Isus je prihvatio grijehe svijeta kroz Svoje krštenje, ponio ih je na Svome tijelu, bio razapet i prolio svoju krv, te umro. Raspećem, prikovan na križ nogama i rukama, prolijevajući Svoju krv, Isus je uzviknuo dok je umirao, “Svršeno je!” Tada je ustao iz mrtvih za tri dana, svjedočio 40 dana, uzišao u Nebo i sada sjedi s desne Boga Oca. Također je obećao kada je uzašao na Nebo da će se vratiti. Vjerujete li u ovu istinu u dubini svojih srca? Vjerujući u ovu istinu možete jesti od tijela i piti od Njegove krvi. Kada vjerujemo u središtu naših srca možemo jesti od tijela Isusovog i piti od Njegove krvi. Ovom vjerom možemo jesti kruh iz Svetišta.
Naš nam je Gospod zapovjedio da se prisjećamo Njegova tijela i krvi kada se sakupljamo zajedno (1 Korinćanima 11:26). Svaki put kada se sastajemo, moramo se prisjećati tijela i krvi Isusove. Kada trebamo vjerom jesti tijelo i piti krv Isusovu kada god se sastajemo, možemo li Svetu večeru držati samo formalističkim ritualom?
Zato što vjerujemo u evanđelje kroz koje je Isus uzeo na sebe naše grijehe, vjerujemo u istinu vode i Duha svaki put kad jedemo ili pijemo Isusovu krv, vjerom se prisjećamo Njegova tijela i krvi svaki dan. Kako je i rekao Isus, “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.” (Ivan 6:54), tako će podići one koji jedu Njegovo tijelo i piju Njegovu krv na posljednji dan.
Moramo priznati da je naša vjera pogrešna ako nam ne omogućuje da jedemo Isusovo tijelo i pijemo Njegovu krv. Naš Gospod je kazao, “Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni” (Ivan 6:54-57).
Oni koji jedu tijelo Gospodnje i piju Njegovu krv po vjeri će živjeti preko Njega. S druge strane, oni koji ne jedu Gospodnje tijelo i ne piju Njegovu krv će umrijeti jer nisu vjerovali. Nije teško za nas jesti od tijela Isusova i piti Njegovu krv po vjeri.
Pretpostavimo za trenutak da postoji ispit spasenja koji moramo položiti kako bi ušli u Kraljevstvo Božje. Jedno od pitanja će biti, “Koja je vjera koja nam omogućuje da jedemo tijelo Isusovo i pijemo Njegovu krv? Kako ćete odgovoriti na ovo pitanje? Kada i tijelo i krv Isusova sačinjavaju istinu, bi li mogli reći da smo jeli Njegovo tijelo kad smo zapravo samo pili Njegovu krv? Moramo zapisati i krštenje i križ Isusov kao naš odgovor. Možemo ući u Kraljevstvo nebesko samo kada jedemo od tijela Isusovog i pijemo Njegovu krv. Iako smo prije pogrešno vjerovali i krivo shvatili, moramo obratiti svoja srca, jesti od tijela Isusovog i piti Njegovu krv, i proći ćemo test. Ako vjerujemo u tijelo i krv Isusovu, ovog trena možemo proći ispit spasenja.
Ljudi gledaju na vanjski izgled, ali Bog gleda središte naših srce. Kada vjerujemo u oboje, krštenje i križ Isusov, jedemo od tijela Isusovog i pijemo Njegovu krv. Bog gleda središte naših srca kako bi vidio dali ima vjere tijela i krvi Isusove u našim srcima. Stoga, ako ne vjerujemo u tijelo i krv Isusovu u dubini naših srca, onda nismo spašeni od grijeha. Bez obzira kako ste vjerovali prije, ako sada imate vjeru koja vjeruje u tijelo i krv Isusovu, možete ući u Kraljevstvo nebesko.
Mnogi religionisti ovog svijeta beskonačno debatiraju oko valjanosti doktrine transupstancijancije. Ono što zaista trebaju je vjeru koja im omogućava da jedu od tijela Isusovog i piju Njegovu krv. No, to će biti moguće samo kada povjeruju u evanđelje vode i Duha u svojim srcima. Vjerujući u Isusa u dubini naših srca, kroz evanđelje vode i Duha, je blagovanje pravog kruha i pijenje pravog pića.
Moramo vjerovati u krštenje i krv Isusovu za oproštenje grijeha
Naš Gospod reče, “krv je moja piće istinsko” (Ivan 6:55). Naš je Gospod ponio osudu za grijeh na križu. Vjera koja vjeruje da je Isus uzeo na sebe naše grijehe krštenjem i prolijevanjem krvi na križu je vjera koja nam omogućuje da pijemo Isusovu krv. Kroz krštenje koje je primio od Ivana, Isus je uzeo na sebe sve grijehe, uključujući grijehe naše djece, roditelja, svakog od nas, i prolijevajući Svoju krv na križu ponio je osudu za sve te grijehe. Svojim krštenjem i krvlju, Isus je riješio sve naše probleme grijeha, apsolutno za svakoga na čitavom svijetu. Vjerom da je Isus uzeo na sebe grijehe svijeta svojim krštenjem i bio osuđen svojom krvlju na križu je pijenje krvi Isusove po vjeri.
U današnjem svijetu, postoje mnogi koji svojim riječima kažu da vjeruju u evanđelje vode i Duha. No, oni ne vjeruju cjelovito u tijelo i krv Isusovo. Svatko tko nema potpunu vjeru koja vjeruje u tijelo i krv Isusovu ne može dobiti oproštenje grijeha. Možda ste vjerovali prije da je krv na križu jedina istina, no sada kada ste našli pravu istinu, morate imati vjeru koja jasno vjeruje u tijelo i krv Isusovu. Samo će tada Bog prepoznati da ste spašeni. No, ako ne podvučete crtu spasenja–oproštenja grijeha primljenog po vjeri koja vjeruje u tijelo i krv u dubini svog srca–onda ne možete imati vjeru koja je mila Bogu.
Naš Gospod reče, “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” (Ivan 6:56). No, ako ne jedemo tijelo Isusovo i ne pijemo Njegovu krv po vjeri, ne možemo ući u prisutnost Božju. Svatko tko nema takvu vjeru koja vjeruje u tijelo i krv Isusovu ne može prebivati u Gospodu. Moja je iskrena želja da nitko među svetima, radnicima i slugama Božjim u našoj crkvi tragično ne otpadne od ove vjere koja vjeruje u tijelo i krv Isusovu.
Kada su Sodoma i Gomora uništene požarom, Lotovi zetovi su Riječ života koji im je Lot rekao smatrali šalom. Oni koji ne uzimaju ozbiljno Riječ Božju, iskusit će Božju osudu kako je pisano. Nevjernici će biti osuđeni zbog svog grijeha nevjere. Oni će biti uništeni zbog svojih grijeha. To nije za šalu koliko god im se činilo smiješno.
| Želite znati više o Šatoru sastanka? Kliknite na barjak dolje i uzmite svoju besplatnu knjigu o Šatoru sastanka. |
 |
Evanđelje vode i Duha govori o vjeri tijela i krvi Isusovoj. Vjerom u ovu istinu možemo doživjeti oproštenje grijeha i primiti vječni život. Zbog vjere tijela i krvi Isusove, moramo nastaviti u ovoj vjeri u našim srcima. Postavljanjem obruba vjere u našim srcima moramo čvrsto držati Riječ Božju i ne dopustiti da ju ikad izgubimo. Vjerujući u našim srcima moramo prihvatiti istinu da je Bog obrisao naše prijestupe tijelom i krvlju Isusovom.
Nadam se i molim da ćemo svi vjerovati u evanđelje vode i Duha koje je Gospod ispunio, jesti od kruha spasenja koje nas spašava od grijeha i tako primiti novi život.
Nazad
|
